Sentimentalno putovanje

05. 05. 2008. 22:00

Гордана Каљаловић Одановић: „Дневник одрастања”

Psihologija izučava zagonetnu ljudsku psihu, poznavanje čoveka, njegov odnos sa ljudima i samim sobom. Poznato je da nema granica čovekovo sazrevanje, i da se ono odvija tokom čitavog života. Zbog toga doživljaji i transformacije u jezgru naše ličnosti uvek iznova aktuelizuju pitanje: Ko smo, odakle smo, kuda idemo? U traganju za odgovorom na ovo filozofsko, psihoanalitičko ali i umetničko pitanje, Gordana Kaljalović Odanović u svom novom radu „Nežno i čvrsto” polazi od praktične činjenice da su u odrastanju najvažniji uslovi koje stvara roditeljska kuća u našem detinjstvu.

Vlastito stvaralačko jezgro ove umetnice zasnovano je na bogatoj skulptorskoj praksi, obeleženoj negovanim senzibilitetom, inteligencijom, osetljivošću i intuicijom, bliskom ženskom pismu, izuzetnom osećaju za materijal. Sve ove komponente, tipične za njenu rukopisnu ortografiju, očite su i u novom projektu.

Naime, pitanje fenomena čoveka i njegovog identiteta u radu „Nežno i čvrsto” kreirano je iz autobiografskog ugla, često prisutnog u umetničkoj praksi. Čuvajući se preterane osetljivosti evokativnog i autorefleksivnog iskaza, fotografije iz albuma porodice Kaljalović poslužile su za ovo tzv. sentimentalno putovanje u kojem je dobro temperovana njihova dokumentarno-umetnička višeslojnost. Fragilna sećanja na prošlost i tipične porodične fotografije iz pedesetih godina 20. veka (poze, ambijent, stajling frizura i odeće) u jednom jasno odabranom umetničkom konceptu modifikuju privatnu istoriju u prepoznavanje i rekonstruisanje određenog memorijskog koda, bliskog generaciji rođenoj sredinom prošlog veka.

Već sam naslov „Nežno i čvrsto”, u svojoj metaforičnoj dualnosti, upućuje na opozitna stanja u kojima su na jednom kraju (zamišljene) idealne celine ličnosti, nežno sećanje, a na drugom – neumitna čvrstina vremenskog toka koja sve naše memorisane slike i idealna stanja fragmentira i relativizuje. I sam koncept realizacije radova u ovom kreativnom oživljavanju prošlosti vezan je za kontraste u kategorijama nežno/taktilno (printovi na filcu, platnu, staklu, plastici, uz dodatak čipke) i čvrsto (ramovi i korice albuma od prohroma); sa idejnim konceptom postavke odlično korespondira i dizajnersko rešenje kataloga (Slobodan Manojlović). U osnovi, nekoliko kompatibilnih segmenata ove sofisticirane pozornice porodične sreće su fotografije, printovane na pomenutim materijalima, koje u novim formama albuma/skulpture (Dnevnik odrastanja), niza fotografija ženskih portreta na zidu (Prisustva), mobilne konstrukcije (Sentimentalno putovanje), objekta (Izbliza) ili video-rada (Iz porodičnog albuma) referiraju prianjajuću osećajnost razlomljenog pogleda.

Možda je najživlja sublimacija fikcije i sećanja upravo u video-radu čiju fragmentisanu kompoziciju čine dokumentarno-kreativni segmenti filmskih inserta iz porodične arhive, video-zapisi, fotografije, a animacija devojčice na ljuljašci je lajtmotiv ovog rada.
U realnom životu, između prolećnih blagdana i predizborne kampanje, „Nežno i čvrsto” je osetljiv introspektivni umetnički omaž normalnim vrednostima građanskog života (i zdrave porodice) koji u čitljivim kreativnim celinama re/kontekstualizuje identitet i identifikaciju, samospoznaju i imaginaciju, materijalno i duhovno.