Panto u fijakeru proslavio 101. rođendan
Вранешевић је пролазницима пожелео да доживе његове године (Фото С. Јовичић)
Zlatibor – Najstariji Zlatiborac Panto Vranešević iz sela Šainovci, čitavog života poljoprivrednik koji je mirno i skromno živeo, dočekao je da svoj 101. rođendan juče proslavi u fijakeru u centru turističkog Zlatibora.
Ovom vitalnom starini sa šajkačom, nekadašnjem kraljevom gardisti, počast je priredila Turistička organizacija Zlatibor, povezujući Pantovu dugovečnost sa 125 godina dugom tradicijom organizovanog turizma na ovoj planini.
– Kao posebnom slavljeniku priredili smo Pantu vožnju fijakerom sa dvopregom kroz centar Zlatibora, pored Kraljeve česme koja je malo starija od njega, uručivši mu i poklone. Starina bistrog uma, nasmejan, bio je vrlo zadovoljan. Javljao se ljudima pored kojih je fijakerom prolazio, svima poželeo da dočekaju njegove godine. Ovom činu priključio se i hotel „Zlatibor Mona” koji je priredio ručak za najstarijeg Zlatiborca sa slavljeničkom tortom na kojoj su svećice sa brojem 101. Potom smo Panta odvezli njegovoj kući u Šainovce – ispričao nam je Jovan Pavlović iz Turističke organizacije Zlatibor.
O Pantu Vraneševiću pisali smo i prošle godine kada je stoti rođendan proslavio kod svoje kuće u Šainovcima, sa kumovima i rodbinom, veselo uz narodnu pesmu „iz vika”. Rođen je usred Velikog rata, 11. oktobra 1917. u Dobroselici, u porodičnoj zadruzi sa 16 čeljadi. Od rane mladosti je rabadžijao s volovima, terao luč, katran, vunu sve do Smederevske Palanke da ih proda ili razmeni za žito, devet dana u jednom pravcu. U selu pamte da je odlično pravio burad i kačice, bio katrandžija, aščija (kuvar), pčelar, stočar... Vele i da je srećne ruke: ovce su mu se bliznile i trojanile, jedna i četvoro ojagnjila.
Sa ženom Stanojlom, koja je umrla pre 11 godina, ima ćerku i dva sina, a od njih petoro unuka i devet praunuka. Dobro se seća da su ga pred rat 1938. za vojsku regrutovali u kraljevu gardu. Bio je gardista na Paliluli.
Panto Vranešević nikad nije bio zaposlen, živeo je na selu i bavio se poljoprivredom. Do pre neku godinu lekaru nije ni odlazio, tek pošto mu je vid oslabio operisao je kataraktu. I u 101. se dobro oseća.
– U svemu sam uvek bio umeren. Jeo i pio šta sam stigao, nije bilo biranja, ali ni u čemu nisam preterivao. A uvek sam bio voljan da radim. Sada me u ovim godinama sramota od mlađih što ne mogu da im u poslu pomognem, makar da čobanišem za ovcama – objasnio je on tajnu svoje dugovečnosti.