Neprimerene ambasadorske packe
Зграда Владе Србије (Фото А. Васиљевић)
„Svestan sam da je ovo osetljiva tema, ali politika SAD u vezi s Kosovom nije novost”, napisao je američki ambasador Kajl Skot juče na „Tviteru”, dan pošto se na njega sručila lavina kritika iz državnog vrha zbog izjave da „kosovska vlada nije takozvana već vlada Kosova, koje je nezavisna i suverena zemlje, sa svojim izabranim predstavnicima”. Skot je još poručio da „fokus treba da ostane na traženju sveobuhvatnog rešenja i obe strane imaju našu punu podršku u tome”.
Reagujući na „objašnjenje” koje je američki ambasador ponudio za svoj istup u zgradi Vlade Srbije, ministar odbrane Aleksandar Vulin je rekao da „politika SAD prema Kosovu i Metohiji nije novost, ali bahatost ambasadora SAD i nepoštovanje koje pokazuje prema Srbiji jesu”.
Skotov istup je, međutim, samo jedan u mnoštvu neprimerenih izjava stranih diplomatskih predstavnika u Srbiji, koji gotovo bez zazora komentarišu spoljnu i unutrašnju politiku Srbije. Krajem avgusta, Aleksandar Vučić je, reagujući na izjavu britanskog ambasadora Denisa Kifa, koji je upozorio Beograd da „rasprava o razgraničenju ili razmeni teritorija između Kosova i Srbije mora uzimati u obzir sva pitanja, rizike i cenu koje te teme otvaraju”, upitao ambasadora „što je menjao granice 2008. godine” i poručio da je za Srbe to donelo ogroman rizik i cenu.
U novembru prošle godine, ukrajinski ambasador Oleksandr Aleksandrovič je kritikovao Srbiju jer „dozvoljava Rusiji da je koristi kako bi uništila Evropu” i „upozorio” Beograd da „zapadni zvaničnici traže da ne sedi na dve stolice”. Ovo je u MSP-u Srbije ocenjeno kao pokušaj ambasadora da naruši odnose Srbije i Rusije. U svakom slučaju je narušilo odnose Srbije i Ukrajine jer je Aleksandrovič povučen na konsultacije u Kijev, a srpski ambasador Rade Bulatović vraćen u Beograd.
Dugo se komentarisao istup ruskog ambasadora Aleksandra Konuzina, koji je na skupu Beogradskog bezbednosnog foruma, sačekavši najpre da tadašnji predsednik Boris Tadić izađe iz sale, uzviknuo: „Ima li ovde Srba?” Među neprimerenijim postupcima stranih diplomata svakako je onaj američkog ambasadora Kamerona Mantera, koji je profesore beogradskog Pravnog fakulteta „savetovao” da iz svojih udžbenika izbace termin agresija NATO, sve kritike na račun alijanse, kao i izraz „albanski terorizam”.
Verovatno je nezabeležen slučaj u diplomatskoj praksi i da jedan ambasador demantuje predsednika države domaćina, što se desilo Tomislavu Nikoliću. Naime, Hajnc Vilhelm je tvrdio da od Srbije niko ne traži da prizna nezavisnost Kosova i da to nije rekao, niti tražio ni evropski komesar Johanes Han, kako je to preneo Nikolić. Predsednik je nemačkom diplomati poručio da je napravio diplomatski gaf i „prekoračio granicu lepog ponašanja”.
Prema rečima Živadina Jovanovića, bivšeg ministra inostranih poslova SRJ, ne može nijedan strani diplomata, uključujući ambasadora najveće sile, govoriti šta je za Srbiju dobro ili loše. „Ne može nijedan ambasador da javno drži lekcije Srbiji. To je izraz svojevrsnog rasizma, stava da se zna ko treba da instruiše, a ko da instrukcije primenjuje”, kaže Jovanović i upozorava da Skotova izjava može da bude najava praktičnih poteza protiv interesa Srbije. „Iz ove epizode srpske vlasti bi trebalo da izvuku pouku i pokušaju da gledaju malo dalje od trenutka. Ova izjava nikako nije izolovana i izvan onoga što se dešava u Prištini, što izjavljuju neki politički faktori iz Vojvodine i onoga što se dešava u Sandžaku”, zaključuje Jovanović.