Ogledalo Jugoslavije u Americi

07. 05. 2008. 22:00

„Слобода”, орган Српског савеза Слобода: насловна страна листа од фебруара 1929. године, број 2

Jugoslovenski listovi nastaju istom brzinom kojom i nestaju, obavestio je generalni konzul Kraljevine Jugoslavije u Njujorku, Pavle Karović, svoju centralu, u nekom svom izveštaju, u godinama pre Drugog svetskog rata.

Naravno da nije opisao današnju medijsku scenu u zemlji Srbiji, nego ono što se u iseljeničkoj jugoslovenskoj zajednici tada dešavalo u „obećanoj zemlji” Americi, ka kojoj su prvi migranti sa južnoslovenskih prostora krenuli sredinom druge decenije 19. veka (prvi se pominju još 1540, ali je o tome malo tragova).

Ovu zajednicu su uglavnom činili neobrazovani i poluobrazovani težaci, mučenici terani s ovih prostora siromaštvom, od kojih su neki brzo razumeli šta je biznis, a šta dug prema otadžbini. Saobrazivši ga merilima okruženja u kome su se našli, počeli su da izdaju dnevne, trodnevne i nedeljne novine, časopise i kalendare, razvijali su izdavaštvo što bi se danas reklo, iza koga su ostali dragoceni, istina često manjkavi, tragovi.

Ipak su i oni bili dovoljni da prilježni istraživači Predrag Krejić i Suzana Srndović prirede jednu više nego dobrodošlu izložbu pod nazivom „Jugoslovenska iseljenička periodika u Severnoj i Južnoj Americi 1914–1945”, koju je juče otvorio ministar kulture Republike Srbije Vojislav Brajović.

Urađena po svim pravilima moderne muzeološke i arhivske postavke, ova izložba u Arhivu Srbije i Crne Gore je snabdevena ne samo katalogom, nego i bibliografijom koja stručnjacima, ali i znatiželjnicima otvara jedan poseban svet, istorijat štamparskih, novinarskih i uredničkih pregnuća „preko bare”, iza kojih je u pomenutom periodu, kako su do sada istraživači utvrdili, ostalo tragova za 556 novina i časopisa.

Štampa južnoslovenskog iseljeništva na američkom kontinentu je svojevrsno ogledalo istorijskih procesa koji su trajali u napuštenim otadžbinama.

Zato ona govori o energijama koje su bile za južnoslovensko ujedinjenje, o podršci zajedničkoj državi stvorenoj 1918. godine i o etničko-verskim raskolima koji su uspostavljanje Jugoslavije pratili.

Ove novine svedoče i o neprijateljskim suprotstavljanjima Jugoslaviji, zažarenim nacionalnim i verskim trvenjima u iseljeničkoj zajednici (srpsko-hrvatskim prvenstveno), koja su na američkom kontinentu dobila i neku vrstu konkurencije kada su se u priču o Jugoslaviji i njenoj sudbini uključili i komunisti, preko svojih glasila zaogrnutih drugim odeždama.

Tokom Drugog svetskog rata, taj sukob je u medijskoj sferi, pogotovo u SAD i u Kanadi, poprimio vrlo zaoštrene forme, s podrazumevajućom, dominirajućom podelom na partizane i četnike.

Zbivanja u samoj zemlji su imala veliki uticaj na iseljeničku zajednicu, pospešivala su raskole u njoj, doprinoseći stvaranju jednog osobenog istorijata, ne samo političkog, nego i štamparskog, izdavačkog, u kome kao neka vrsta istinskog spomenika stoji „Amerikanski Srbobran”, iseljenički dnevni list mlađi od „Politike” samo dve godine (pokrenut je 1906).

Izložba u Arhivu Srbije i Crne Gore čita se vrlo slojevito, što je jasno već i iz podatka da je 1935. godine u SAD izlazilo devet „naših” dnevnih novina sa oko 61.000 pretplatnika, da je 17 nedeljnika imalo 128.000, a devet mesečnika oko 30.000 pretplatnika.

Ovaj Arhiv je, kako nam kaže direktor Miladin Milošević, sa izložbenim postavkama započeo davne 1979. godine, da bi u ovih skoro trideset godina predstavljao pravo arhivsko blago o istoriji Jugoslavije iz fondova Arhiva. Neke od tih izložbi su rađene u saradnji sa uglednim srodnim ustanovama iz inostranstva.

Samo u protekle tri godine, priređene su izložbe o Titu i Staljinu, o kralju Aleksandru Karađorđeviću i o knezu Pavlu Karađorđeviću koje su izazvale veliku pažnju javnosti, ne samo one stručne.

O tome govori i podatak da su ove postavke obišle i obilaze najveće gradove u Srbiji, a predstavljene su i u Banjaluci. Sva je prilika da će se to dogoditi i sa izložbom „Jugoslovenska iseljenička periodika u Severnoj i Južnoj Americi 1914–1945”.