Uslovi za usvojitelje

31. 10. 2018. 21:44

U ovom trenutku 750 parova iščekuje dan kada će im biti javljeno da su postali roditelji, a statistika Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja govori da na jedno dete bez roditeljskog staranja konkurišu tri para kojima je utvrđena opšta podobnost za usvojenje. To u prevodu znači da na „nove” roditelje u ovom momentu čeka 250 mališana, a 70 njih nastaviće svoj život u inostranstvu, jer za ovu decu centri za socijalni rad nisu mogli da pronađu usvojitelje u Srbiji.

Iako u ovom momentu niko ne može da kaže kakva će biti sudbina dečaka ostavljenog na pragu crkve u Čajetini, izvesno je da će on još neko vreme biti smešten na odeljenju neonatologije u bolnici u Užicu, nakon čega centar za socijalni rad preuzima starateljstvo nad njim. Oni će dečaku dati ime i upisati ga u matičnu knjigu rođenih, nakon čega će najverovatnije biti smešten u hraniteljsku ili srodničku porodicu dok se ne reši njegov porodično-pravni status.

Vest o bebi ostavljenoj u porti crkve odjeknula je u zemlji i regionu, a veliki broj osoba obratio se čajetinskom centru za socijalni rad i izrazio želju da usvoji ovog mališana. S obzirom na to da Konvencija o pravima deteta nalaže da dete ima pravo da bude zbrinuto u zemlji porekla i treba da se odgaja u duhu svoje vere i nacije, uvek postoji „pozitivna diskriminacija” naših državljana u odnosu na usvojitelje iz inostranstva. Drugim rečima, strani državljani mogu da usvoje dete iz Srbije samo ako za to dete ne mogu da se pronađu usvojitelji u našoj zemlji. Međutim, pošto većina naših bračnih parova uglavnom želi da usvoji zdravu, malu i decu srpske nacionalnosti, a ne mališane sa ozbiljnim poremećajima u razvoju, ova deca uglavnom odlaze u naručje inostranih usvojitelja.

Sve osobe koje žele da usvoje dete prolaze kroz proces testiranja roditeljske podobnosti, koji traje oko dva meseca. U okviru njega stručnjaci procenjuju motivaciju usvojitelja da budu roditelji. Administrativni put kojim se ide ka usvajanju dece počinje u opštinskom centru za socijalni rad. Potencijalni usvojitelji dužni su da, osim ličnih karata i izvoda iz matičnih knjiga rođenih i venčanih, donesu i potvrde da nisu lišeni roditeljskog prava, da nijedan od partnera nije pod istragom, da nije osuđivan ili lišen poslovne sposobnosti i da nije oboleo od bolesti koje mogu predstavljati pretnju po zdravlje deteta, kao što su zarazne ili bolesti zavisnosti. Potencijalni usvojitelji takođe treba da prilože dokumentaciju o vlasničkim papirima i prihodima.

Po slovu Porodičnog zakona, razlika u godinama između deteta i usvojitelja ne sme da bude veća od 45, ni manja od 20 godina. To je istovremeno i jedan od čestih razloga zbog kojih osobe dugo čekaju na željeno proširenje porodice – praksa govori da su potencijalni usvojitelji stariji od 46 godina, a gotovo svi traže bebe koje imaju svega nekoliko meseci. Ako se ima na umu podatak da je svega trećina dece koja čekaju na usvojenje mlađa od dve godine i da 33 odsto mališana ima između tri i pet godina, a trećina je starija od šest godina, onda je jasno zbog čega je raskorak između želja i mogućnosti tako veliki.

Osim toga, svi potencijalni usvojitelji žele zdravu decu, a veliki broj mališana koji se nalaze u bazi podataka ministarstva ima poremećaje u razvoju. Uz to, više od 95 odsto usvojitelja žele decu srpskog porekla, a svako treće dete koje čeka na usvojenje je romske nacionalnosti. Stručnjaci centara za socijalni rad često ističu paradoksalnu činjenicu da čak i usvojitelji romskog porekla insistiraju na „beloj” deci i podsećaju da je resorno ministarstvo nakon stravičnog zemljotresa na Haitiju bilo zatrpano zahtevima naših sugrađana da usvoje siročiće koji su ostali bez roditelja zbog ove prirodne katastrofe. Kada je tim ljudima velikog srca rečeno da na usvojenje čekaju i romska deca iz Srbije, niko nije izrazio interesovanje za proširenje porodice.

Za usvajanje bebe nađene pred crkvom više od sto zainteresovanih​

Još bezimeni mališan, ostavljen po rođenju pred crkvenim vratima, lepo napreduje u užičkoj bolnici i čeka da li će na usvajanje ili u hraniteljsku porodicu

Užice – On je zdrava i lepa beba, svi ga mazimo i pazimo. Lepo napreduje, dobio je 520 grama. A osmehom kao da uzvraća na našu pažnju...

To ovih dana kažu na Odeljenju neonatologije Opšte bolnice u Užicu, gde je već 21 dan smešten mališan koga su i dalje nepoznata majka, ili neko njen, tek rođenog ostavili 9. oktobra pred vratima Crkve Svetog arhangela Gavrila u Čajetini. Za usvajanje ovog dečaka vlada izuzetno interesovanje. Čajetinskom Centru za socijalni rad već se javilo više od stotinu potencijalnih usvojitelja iz Srbije i inostranstva, naši ljudi iz Francuske, Švajcarske, Nemačke, Austrije.

Ranog devetooktobarskog jutra, podsećamo, jedna Čajetinka slučajno je primetila bebu ostavljenu pred crkvenim vratima i odmah o tome obavestila sveštenika Petra Lazića, koga je zatekla u parohijskom domu, a pozvani su i policija i lekari. Zdrav dečačić težak oko tri kilograma bio je zavijen u belu tkaninu. Odmah potom zbrinut je na Odeljenju neonatologije užičke bolnice.

Nadležni su krenuli da utvrđuju ko je bebu ostavio pred crkvom, a nezvanično se pominjalo da su kamere postavljene na susedni objekat snimile kako se u rano jutro tu nakratko zaustavio jedan automobil, da bi ubrzo potom nastavio put. Ali roditelji dečaka, uprkos svim nastojanjima, do sada nisu pronađeni. Zato je dete stavljeno pod starateljstvo čajetinskog Centra za socijalni rad, kako i predviđa član 344 Porodičnog zakona.

I dalje bezimeni mališan, koji se vodi samo kao novorođenče, iako su ga mediji odmah nazvali Gavrilo, budući da je nađen pred Crkvom Svetog arhangela Gavrila, sa Odeljenja neonatologije uskoro treba da pređe na Dečje odeljenje užičke bolnice. Danijela Vasiljević, predstavnik za odnose sa javnošću Zdravstvenog centra Užice, o tome za naš list kaže:

– Na Odeljenju neonatologije boraviće 28 dana, do 8. novembra, kada ide na Dečje odeljenje. On je lepa beba koja je osmehom sve pridobila, svi ga ovde zbog njegove situacije izuzetno maze i paze. Na Dečjem odeljenju čekaće odluku čajetinskog Centra za socijalni rad da li će na usvajanje ili u hraniteljsku porodicu. Znamo da vlada veliko interesovanje mnogih da ga usvoje, neki zbog toga zovu i ovde, javljaju se na mejl Zdravstvenog centra. Pored želje da ga usvoje, nude za njega i pomoć u hrani, odeći, ali nema potrebe za tim, jer ovde ima sve što mu treba. Javila nam se jedna žena koja je radila u inostranstvu, a sada sama živi u Srbiji, podnela je papire Centru za socijalni rad želeći da usvoji ovo dete. Ima još sličnih ponuda. Sudbina ovog dečačića privukla je mnoge, koji žele da mu neveselo započet život učine srećnijim.

Direktor Centra za socijalni rad u Čajetini Pajo Bogdanović navodi da će beba tokom ove nedelje dobiti lično ime, u toku je postupak određivanja. Pominju se najverovatnija imena – Gavrilo, po nazivu crkve, ili Jovan, jer 9. oktobra SPC slavi Sv. Jovana Bogoslova.

– Centar za socijalni rad, u skladu sa zakonom, za privremenog staratelja ovom dečaku čiji su roditelji nepoznati postavio je pedagoga ovog centra. On će štititi prava i interese deteta u postupku koji sledi. Biće uskoro rešeno da li će na usvajanje ili u hraniteljsku porodicu, koji su najbolji oblici zaštite za mališana, gledaće se najbolji interes za njega – objašnjava Bogdanović i opisuje veliko interesovanje za usvajanje ove bebe:

Stalno zovu potencijalni usvojitelji, iz svih krajeva Srbije, pa i evropskih država. Više od stotinu nam ih se do sada javilo, katkad ne stižemo ni sve pojedinosti da zabeležimo koliko ih se javlja. Upućujemo ih na postupak potreban da bi stekli pravo za usvajanje deteta. Potrebna je opšta podobnost potencijalnih usvojitelja vezana za njihove podatke lične, statusne, egzistencijalne prirode, da nisu osuđivani i drugo. Predmet se dostavlja Ministarstvu za rad, boračka i socijalna pitanja, gde se vodi jedinstven registar potencijalnih usvojitelja. Faktički, u ministarstvu će se i doneti odluka, oni koji su stekli opštu podobnost dobiće mogućnost da dete usvoje – kaže direktor Centra za socijalni rad.