Erdogan sprema ofanzivu na Kurde u Siriji
Председник Турске Реџеп Тајип Ердоган на састанку турске одбрамбене индустрије (Фото Бета-АП)
Redžep Tajip Erdogan preti Kurdima u Siriji jedva nešto malo ređe nego što izgovara „dobar dan”, ali poslednja njegova najava da će sasvim uskoro poslati tursku armiju na teritorije koje oni drže istočno od reke Eufrat mogla bi se obistiniti.
Na to, između ostalog, upućuje početak granatiranja jednog dela te oblasti, što liči na raščišćavanje terena pred treću antikurdsku ofanzivu Turske na tlu njenog južnog suseda. Mada, projektili između Turaka i Kurda bivali su razmenjenima i bez neposrednog povoda.
Konkretniji znak da se ipak zaista sprema još jedna navala turskih snaga na Siriju mogla bi biti nervoza koju vlada u Damasku opet pokazuje prema Ankari. Sirijski ministar spoljnih poslova Valid el Mualem ostrvio se na Tursku tvrdeći da ona ne ispunjava svoje obaveze usaglašene sporazumom koji je s Rusijom postigla o sirijskoj provinciji Idlib. Tamo turske vlasti još nisu uspele da nagovore džihadističku grupu Hajet tahrir el Šam da povuče svoje borce iz zone predviđene za demilitarizaciju.
Rok za to je istekao pre više od dve nedelje, pa je zamislivo da režim Bašara el Asada gubi strpljenje naprosto zbog čekanja na željeni i utanačeni ishod za koji se ne vidi kada bi uopšte mogao da se desi. Ali, situacija u Idlibu postaje naročito zabrinjavajuća ako Asadova vlada ima razloga da veruje da će se turska vojska stuštiti istočno od Eufrata.
U tom slučaju, uz istrajavanje sadašnjeg stanja u Idlibu, partnerstvo Asadovog zaštitnika Rusije s Turskom neće odbaciti džihadiste dalje od područja pod čvrstom kontrolom režima u Damasku, dok će istovremeno omogućiti Erdoganu da se proširi u strateški možda još dragoceniju oblast.
Idlib je važan i zbog toga što se odatle može zapretiti Asadovoj dominaciji na zapadu i u centru Sirije, jedinom što je predsedniku zbilja ostalo od države, ali i stoga što tuda prolaze magistralni putevi bitni za protok robe i ekonomsko oživljavanje razorene zemlje.
Istočno od Eufrata, pak, to jest na severoistoku Sirije, na teritoriji koju kontrolišu Kurdi uz podršku SAD, nalaze se gotovo svi izvori nafte, glavnina vode elektrana, kao i najplodnije zemljište u državi.
Koliko god da mu je teško zbog toga što ovo drže Kurdi, Asadu bi bilo i gore da vezanih ruku gleda kako ti resursi prelaze u ruke još teže pobedive turske vojske i njihovih lokalnih saveznika, pobunjenika s kojima režim ratuje već sedam i po godina.
Po svemu što se dosad čulo iz Vašingtona i Ankare, pre će Donald Tramp pustiti Kurde niz vodu, čineći ih relativno lakom metom za tursku armiju, nego što će Erdogan na cedilu ostaviti one sirijske pobunjenike koji mu daju uporište za obuzdavanje i Kurda i Asada.
Na nevolju Asada je i stav Rusije prema optužbama njegovih ljudi da Turska ne ispunjava svoj deo pogodbe oko Idliba. Portparol Kremlja Dmitrij Peskov je, priznajući da, doduše, stvari odista ne teku sasvim onako kako je planirano, ocenio da Ankara ipak čini sve ne bi li ispunila svoje „komplikovane obaveze”.
Sudeći po tome, Vladimir Putin ne pomišlja na odricanje od prijateljstva s Erdoganom koliko god muka da mu ono zadaje jer mu mnogo više toga donosi u pozitivni saldo: gasni koridor, unošenje razdora u NATO i oslonac za upliv na Bliski istok.
Ako ruski predsednik ostane pri tome, Asad će možda morati nemoćno da posmatra kako se, dok on ostaje na jedva nešto više od polovine Sirije, njegovi neprijatelji međusobno tuku za svoj procenat na ostatku zemlje.
Navala Turske na sirijske Kurde mogla bi omesti njihovu borbu sa Islamskom državom (ID) u Deir el Zoru, na istočnoj granici, ka Iraku. Tamo su džihadisti od kraja prošle nedelje, koristeći peščanu oluju kao zaklon, izveli kontraofanzivu na položaje Sirijskih demokratskih snaga (SDS), koalicije Kurda i arapskih pobunjenika sklopljene uz posredovanje Amerikanaca.
ID je uspela da ponovo zauzme neke džepove teritorije s koje je prethodno isterana, pa su Kurdi, kako je javio Rojters, odlučili da pošalju pojačanja, budući da tu liniju fronta u ime SDS-a mahom drže Arapi, manje prekaljeni u borbama od kurdskih trupa. I avijacija Pentagona je juče tukla po položajima ID kako bi je naterala na povlačenje.