Više vakcinisane dece nego prošle godine
(Фото Д. Јевремовић)
Višemesečni apeli lekara da vakcinišu decu jer ako to ne učine postoji mogućnost da nam se vrate zaboravljene bolesti, izgleda da su urodili plodom. Podaci Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut” pokazuju da je u ovoj godini došlo do povećanja broja vakcinisane dece u odnosu na prethodnu. Obuhvat MMR vakcinacijom (protiv malih boginja, zaušaka i rubeola) dece u drugoj godini života u 2017. godini iznosio je 85,2 odsto, a revakcinacijom mališana pred polazak u školu 91,6 odsto. U prvih šest meseci 2018. godine vakcinisano je u drugoj godini života 52,9 odsto dečaka i devojčica, što je za 18,3 odsto više nego u istom periodu prošle godine, kada je obuhvat iznosio 34,6 odsto. U „Batutu” ističu da je ovo najbolji pokazatelj porasta broja vakcinisanih zbog epidemije malih boginja.
– Procenat dece vakcinisane pred polazak u školu u prvih šest meseci ove godine iznosio je 82,8 odsto, što je za 5,3 odsto više nego u istom periodu prošle godine (77,5 odsto). Zbog epidemije malih boginja intenzivirana je dopunska imunizacija mališana koji prethodno nisu bili ili su nepotpuno vakcinisani, a uzrasta su od dve do 18 godina. U populaciji dece od sedam do 18 godina obuhvat MMR vakcinom je iznad ciljnih 95 odsto i možemo govoriti o visokom kolektivnom imunitetu u toj populaciji – pojašnjavaju u Institutu „Batut”.
Prim. dr Mila Paunić, epidemiolog i pomoćnik direktora u Studentskoj poliklinici u Beogradu, naglašava da je veoma važno da ljudi napokon shvate da je vakcinacija najbolji vid zaštite od zaraznih bolesti, jer ukoliko ponovo dođe do pada broja vakcinisanih mogu da budu ugroženi najviše oni koji zbog prirode bolesti ne smeju da dobiju vakcinu.
– Važno je da više od 95 odsto dece primi vakcinu jer se tako gradi kolektivni imunitet. Tako štitimo i one koji iz opravdanih razloga ne mogu da dobiju cepivo. Prošle godine smo imali smrtne slučajeve zbog morbila, a upravo su najranjivije osobe najviše stradale. Ne treba smetnuti s uma da može da se pojavi i neki patogeniji oblik virusa i da bi, ukoliko nemamo dovoljno vakcinisane dece, ona iz vrtića mogla da donesu virus starijima, koji su samo dobili jednu dozu vakcine, što je ranije bio slučaj – istakla je dr Paunić.
Obuhvat kombinovanom petovalentnom vakcinom (protiv dečje paralize, difterije, tetanusa, velikog kašlja i oboljenja izazvanih hemofilusom influence tip B) dece u prvoj godini u 2017. iznosio je 95,2 odsto, a obuhvat revakcinacijom u drugoj godini 87,1 odsto. U prvih šest meseci 2018. godine i u ovoj grupi je došlo do porasta broja vakcinisane dece, i to za oko dva odsto, a revakcinu je dobilo oko četiri odsto mališana više.
– Lekari na ovim prostorima u poslednjih 40 godina sigurno nisu videli pacijenta sa difterijom i zaista je opasno ako nam se takva bolest vrati zbog toga što se odbija vakcinacija. Nejasno je zbog čega roditelji odbijaju i savremeni oblik petovalentne vakcine, koja obuhvata pet važnih komponenti i stimuliše organizam da stvara antitela. Nije dobro odlagati vakcinaciju, već je treba sprovesti u skaldu sa preporukama lekara, jer što se ranije zaštita dobije, dete će pre stvoriti imunitet koji ga štiti od bolesti. Vakcina protiv difterije i tetanusa, na primer, ima izmenjen toksin i sadrži samo antigeno svojstvo – kaže dr Paunić.
Vakcine se prave od male količine bakterija, virusa i ostalih antigena i primenjuju se da bi stimulisale imunološki sistem da proizvede antitela koja će, u slučaju infekcije, oboljenje brzo prepoznati i eliminisati. Naša sagovornica pojašnjava da se neki roditelji plaše kada im se kaže da su neke vakcine žive a neke mrtve i da nekad iz neznanja odbijaju da vakcinišu dete. MMR vakcina, recimo, spada u žive, i ima dejstvo da stvori odbrambeni bedem od virusa, dok su joj neželjena dejstva blago povišena temperatura, crvenilo na mestu uboda, malaksalost. Mrtve vakcine pružaju slabiji imunološki odgovor od živih, pa je nekada potrebno da se daju u više doza da bi se održavao imunitet.
– Pripadnici antivakcinalnog pokreta smatraju da nije dobro što kod nas vakcine moraju da se prime dok u drugim zemalja, poput skandinavskih, to nije obaveza. Zato treba objasniti da je u tim zemljama razvijena svest ljudi pa oni imaju visok obuhvat vakcinacijom, zbog čega nema potrebe da se ljudi zakonom primoravaju na vakcinaciju. Tamo ljudi veruju lekarima, a kod nas se dešava da neki doktori imaju skeptičan stav prema vakcinaciji ili su protiv nje. To je nedopustivo. To bi bilo isto kao kada pacijentu sa upalom pluća ili sepsom ne bi dali antibiotike – smatra dr Paunić.
Iako sada za veliki broj bolesti postoje vakcine, ona koja bi se preventivno davala da bi se sprečila pojava HIV-a još nije izmišljena. Na tom polju se još nije daleko odmaklo zbog same prirode virusa, koji pravi pometnju u imunom sistemu osobe.