Holivudski snovi koje publika voli
(Фотографије С. Јовичић)
Užice – Pre dve decenije, kad je užički festival tek stasavao, predstavom „Kako zasmejati gospodara” doneo je Kokan Mladenović jedinu pobedu teatru grada domaćina na ovoj prestižnoj smotri.
Sada, u 23. godini festivala i drukčijim društvenim okolnostima, ponovo je ovaj pozorišni reditelj umeo da osvoji užičku publiku: ovog puta komadom somborskog teatra „Kad bi Sombor bio Holivud”, kome je gledalište priredilo ovacije i potom glasanjem nagradilo jednom od najviših ocena ovde ikad datih – 4,82.
Da bi ovo moglo biti posebno festivalsko veče već se naslućivalo po punoj pozorišnoj sali u večeri dok su TV kanali prenosili kako Zvezda vodi ljutu bitku protiv Liverpula. Teatar je ipak odoleo fudbalu, a svim Užičanima koji su umetnosti dali prednost stigla je nagrada u vidu predstave u kojoj su uživali, isprativši je povicima „bravo”.
Najvećim delom bez reči, kao nemi film, a u raskoši scenskog pokreta, igre i žive muzike tekla je priča o filmskim snovima i magiji pokretnih slika, umetničkom žaru i posvećenosti, istovremeno i ovovremeni žal za bioskopima koji nestaju.
Bio je Somborac Ernest Bošnjak s početka 20. veka jedan od prvih naših kinematografa. Vezao je život za filmsku umetnost, još tada snimao igrane filmove sanjajući i pre Holivuda da bi Sombor mogao da postane filmski Holivud.
Dobio je za to obećanje gradskih vlasti koje se, naravno, izjalovilo, iako je Ernest u tu nameru založio kuću, imanje, dva bioskopa. Od svega mu je na kraju ostala besparica, pa je morao da radi i kao moler, a tek pred kraj života je postao vlasnik malene fotografske radnje. Umro je 1963. u svom gradu, nikad se ne odrekavši filmskih snova.
Pozorišnom pričom o ovom sineasti, inspirisan dramom Radoslava Zlatana Dorića, reditelj Mladenović je pridobio publiku s mladim glumcima i puno energije na sceni. Uz izuzetnu muzičku pratnju Irene Popović Dragović i Lene Kuzmanović.
– Meni je rad na ovoj predstavi bio mesec i po ponajboljih pozorišnih dana u životu. Sećam se prve probe kad smo rekli da ćemo raditi nemi film i kada sam obavestio ansambl da ja o tome dirljivo ne znam ništa. Mi smo svi đaci literarnih škola, nemamo upute kako se fabulira i kako se prave likovi bez teksta. Ipak, mnogo smo tokom rada naučili. Bilo nam je zabavno, imali smo i groznih stranputica, ali smo se lepo vraćali. To je za mene jedan divan i uzbudljiv proces – izjavio je posle predstave Kokan Mladenović.
Ulogu Ernesta Bošnjaka u ovom komadu igraju dva glumca: u zrelom dobu David Tasić Daf, u mladosti Marko Marković.
– Ovo mi je 150. i neka premijera, ali ovako nešto nikad nisam radio. Čini mi se da smo napravili jednu začuđujuću i nesvakidašnju, a sudeći po reakcijama publike zaista dobru predstavu – istakao je Tasić, dok je Marković dodao: – Ovo nam je drugi festival na koji smo došli. Mi u predstavi živimo život Ernesta Bošnjaka, nadam se da će ona ostvariti optimizam koji je on nosio u sebi. Kad mu je zapaljen bioskop, pitali su ga: „Vama su gospodine oduzeli snove”, a on odgovorio: „Ne, ja sam postao moler”. Nijednu bitku nije izgubio, umro je srećan. Naša priča je takva da takvi ljudi ne mogu da izgube nikada.