Avantura opasna po život
Фото Документација „Београд чвор"
Trinaestogodišnji A. T. iz Sremčice koji je teško povređen na železničkoj stanici „Beograd ranžirna” u Makišu gde je penjući se na vagone upao u strujno kolo nalazi se u Dečjoj univerzitetskoj klinici u Tiršovoj i životno je ugrožen.
– Dečak je u našu kliniku primljen zbog strujnog udara. Opekotinama je zahvaćena velika površina kože. Stanje dečaka je vrlo teško i on je vitalno ugrožen – rekao je docent dr Siniša Dučić, direktor Univerzitetske dečje klinike u Tiršovoj.
Nesreća u kojoj je dečak teško povređen dogodila se u ponedeljak na 13. i 14. koloseku, na oko tri kilometra od glavne stanične zgrade i bliže je nadvožnjaku koji vodi sa obližnjeg Obrenovačkog puta ka Železniku. Dečak nije bio sam, već je bio u društvu sa drugarom. Njih dvojica su, kako saznajemo, izašli iz autobusa na stajalištu kod nadvožnjaka i odlučili da se penju na vagone i da se pri tome slikaju. U toku fotografisanja A. T. je dotakao strujno kolo, kojim protiče struja pod naponom od 25.000 volti, i teško se povredio.
Ovo, nažalost, nije prvi slučaj u kome deca stradaju penjući se na vagone. Mnogi se sećaju novembra 2009. godine kada su na stanici u Rakovici dok su crtala grafite po vagonima teško povređena dva dečaka. Jednom od njih, četrnaestogodišnjem I. N., opekotine su zahvatile 100 odsto kože. Preminuo je nekoliko dana kasnije.
Od strujnog udara 2013. godine poginuo je i dvanaestogodišnji Đ. M. iz Niša dok se peo na vagon. Dve godine kasnije stradao je i šesnaestogodišnjak P. I. takođe u Nišu dok se peo na vagone da bi se fotografisao. Te godine poginuo je i mladić na tadašnjoj Glavnoj železničkoj stanici na Savskom trgu... Slične nesreće događale su gotovo svake godine pa se postavlja pitanje šta je razlog da se deca penju na vagone i tako rizikuju život.
– Fotografisanje na tako rizičnim mestima poput vagona iznad kojih se nalaze kablovi sa strujom mlade osobe ne povezuju sa opasnošću. Njima je to avantura, pokušaj da pokažu da su spretniji, snažniji od drugih. Kod njih je i dalje prisutan dečiji osećaj da mogu brže i bolje da se popenju od svojih drugara, da dostignu različite visine i budu na mestima gde drugi nisu bili. Oni praktično negiraju i isključuju rizik jer se nalaze u životnom periodu kada misle da mogu sve, a da im se ne može ništa dogoditi. I zato je prisutan taj avanturizam – objašnjava Zoran Musterović, klinički psiholog.
On ističe da je u poslednje vreme ponašanje mladih povezano i sa željom da na društvenim mrežama postave fotografije mesta koje možda drugi nisu mogli da „osvoje”.
– Zbog toga se nažalost među adolescentima i pojavljuju ovako rizična ponašanja. Mladi ljudi, sve više ulaze u takve situacije jer žive u nekoj virtuelnoj stvarnosti. Roditelji deci treba da objasne zbog čega neka situacija može da im ugrozi život – napominje Musterović.
Kako ističu u „Železnicama Srbije”, oni su uradili sve što su mogli da ovaj prostor obezbede. Ranžirna stanica u Makišu jedna je od najvećih u ovom delu Evrope. Po svojim karakteristikama ona je centar u kome se formiraju vozovi, raspuštaju kompozicije, dovoze teretni vagoni...
– Na ovaj stanici postoji obezbeđenje, u jednom delu i kamere, znaci upozorenja poput onih „opasnost od visokog napona”, „zabranjeno prelaženje preko pruge”... Ipak, zbog koloseka i vagona, ovu stanicu nije moguće u potpunosti ograditi i zaštititi. To se ne praktikuje ni u Evropi. Apelujemo na mlade da poštuju propise i, ono što je najvažnije, vode računa o sebi – rekao je Nebojša Stanisavljević, pi-ar „Infrastrukture železnice Srbije”.
On je napomenuo da godišnje u Srbiji od strujnog udara prilikom penjanja na vagone i slikanja na njima poginu tri, četiri osobe.
– Ono što mladi zaboravljaju jeste da kroz kontaktnu mrežu prolazi struja od 25.000 volti i da nije neophodno da dodirnu žicu da se povrede. Da bi se došlo u blizinu Voltinog luka dovoljno je približiti se kablovima na nekoliko metara. Penjanje na vagon već predstavlja rizik da neko uđe u strujno kolo i strada. Kontaktna mreža uvek je pod naponom, bez obzira na to da li u stanici ima ili nema vagona, ili su u njoj parkirani stari vagoni – ističe Stanisavljević.