U potrazi za američkim studentskim snom
(Фотографије Анђелко Васиљевић)
Lude žurke, dogodovštine nekog bratstva ili sestrinstva, puno sporta i ne previše fakultetskih obaveza... Ovakve scene iz holivudskih filmova, koji se godinama vrte na našim kanalima, često navode na zaključak da je studiranje u SAD prilično lako i zabavno. Kako je, na primer, svojevremeno prikazano u filmu „Pravna plavuša”.
Zabava i lakoća studiranja na američkim koledžima nisu nemogući, ali za razliku od scena iz sveta sedme umetnosti, u realnosti je za tako nešto potrebno znatno više truda i entuzijazma. Kojim sve putevima srpski školarci i visokoškolaci treba da pređu kako bi skoknuli „preko bare” i ostvarili američki studentski san otkrivalo se na Sajmu studenata američkih koledža u Domu omladine. U sali „Amerikana” su stali svi delovi Amerike – istočna i zapadna obala, jug i sever SAD, odnosno oko 35 univerziteta i koledža iz svih delova ove zemlje. Njih je na sajmu okupio Međunarodni akademski centar.
Mladi i njihovi roditelji tiskali su se za štandovima kako bi saznali koje programe nude američki koledži na osnovnim i postdiplomskim studijama, kakav je život u kampusima, ali i kako može da se finansira uzbudljiva studentska avantura u SAD... Strpljivo su čekali svoj red kako bi pre svega popričali sa sadašnjim ili svršenim akademcima iz Srbije, studentima koji su kroz američku studentsku priču već prošli.
– Mlade koji žele da studiraju u Americi najviše zanima koje vrste finansijske pomoći postoje i koliko je fakultet u skladu s onim što oni žele da studiraju. Zanima ih i kakav je odnos između profesora i studenta. Ukazujemo im da je, kada se tamo ode, preporučljivo da se nađe neki posao. To su uglavnom poslovi koji se rade nekoliko sati dnevno i koji mogu da se uklapaju s fakultetskim obavezama – navodi bivša američka studentkinja Jelena Kaplanović, koja je na koledžu Grinvel završila sociologiju.
– Naravno, i ja sam imala nedoumice pre odlaska. Razmišljala sam o tome što ću sa 18 godina biti daleko od porodice, što moram da nađem neki posao, što je to drugačiji sistem obrazovanja od našeg. Ali, veliku pomoć, i tehničku i emotivnu, u toku pripreme za odlazak dobila sam dobila u Međunarodnom akademskom centru – dodaje Jelena.
Da su iskustva starijih kolega ubedila mlađe da što pre krenu u pripremu za odlazak na američke koledže potvrdili su Pavle Šarenac i Vladimir Aleksić, šesnaestogodišnjaci iz Treće beogradske gimnazije.
– Svidelo mi se što u SAD nude dosta sportskih stipendija i što u toku studija istovremeno mogu da se bavim sportom, da studiram, ali i da imam i druge aktivnosti. Čini mi se da je prednost njihovog sistema i što akademce ne teraju odmah da se odluči za određeni studijski program nego uz taj glavni, postoji i nekoliko dodatnih u kojima možeš da se oprobaš i da ih usavršavaš – kaže Pavle. Sličnog stava je i njegov drug Vladimir.
– I meni se najviše dopada ta fleksibilnost koju imaju. To mi odgovara jer bih ja upisao nešto što se tiče ekonomije, biznisa i marketinga – dodaje Vladimir, napominjući da je svestan da ga čeka naporna priprema za testove.
Ni bivši američki akademci iz Srbije ne spore da je proces pripreme za odlazak težak, ali ističu da je istovremeno i interesantan i izazovan.
– Zanimljivo je proći samo kroz pripremu za njihove fakultete jer te to navede da razmisliš šta zaista želiš u životu – ocenjuje Jelena Kaplanović.