Lepota nevidljivog
Nauka i umetnost hrle jedna drugoj, barem u svetovima nedostupnim uobičajenom ljudskom pogledu. Zar to nije samo po sebi protivrečno? Nije nimalo, ukoliko u atome i molekule zavirite gledajući kroz elektronske mikroskope sa ogromnim uvećanjem.
Svakih meseci, naime, Društvo za proučavanje materijala u SAD obdelodanjuje prizore najugodnije ljudskom oku snimljene u raznoraznim istraživanjima. I tako slavi slučajno otkriveno susretanje nauke i umetnosti.
Istraživači se godinama rvu sa svakojakim uređajima, krhkim kristalima i neuhvatljivim hemijskim zbivanjima pre nego što izvuku delić korisnih podataka iz materija koje proučavaju. Ali, ispitivanje se ne okončava samo mogućim važnim činjenicama, često je plod napornog traganja – umetničko nadahnuće.
Zato pogledajte ovih šest izabranih fotografija iz mnoštva prispelih.
(/slika2)Prva podseća na presek zloćudnog tkiva (tumor) u mozgu, a to je, u stvari, snimak polimera koji je snimio Muraganatan Ramanatan u Centru za nanomaterijale Nacionalne laboratorije Argon (Ilinois). Dotični poslediplomac načino je veoma tanak premaz (film) ove lepe tvari (supstancija), praveći oblike u zagrejanom rastvoru usecanjem pomoću reaktivnih jona kiseonika da bi stvorio kristal.
I naposletku je dobio nešto što više liči na savremenu umetničku sliku nego na naučno izučavanje.
Žičice od silicijumoksida imaju zanimljivu osobinu da se same uređeuju u veoma upečatljive obrasce. Kada je profesor S. K. Hark s Kineskog univerziteta u Hongkongu (Kina) razgledao pojedine ispod skenirajućeg elektronskog mikroskopa, video je neobične cvetove na drugom snimku. Za razliku od biljnih,naraslisu zahvaljujući katalizi galijuma i zlata, i tonekoliko mikrona (hiljaditi deo milimetra) u dužinu i otprilike desetak nanometara (milioniti deo milimetra) u obimu. Pomenuti fizičar ih je obojio da bi naglasio sličnost sa prirodnim suncokretima.
Snažne opne (membrane) na trećoj, kojepropuštaju protone na drugu stranu, najvažniji su sastojci gorivnih ćelija. U Saveznoj politehničkoj školi u Lozani (Švajcarska) poslediplomac Samiel Rej-Merme sjedinio je oksid cerijuma i šestugaonu mrežu od nikla da bi napravio čvrstu supstanciju koja dopušta slobodan protok vodonikovih jona.
(/slika3)Mada nalikuje umrljanom prozorskom staklu, prizor na četvrtoj dočarava magnetsko svojstvo tankog železnog filma stavljenog na vrh kristala od magnezijuma i galijumarsenata. Suliman el Musaui, istraživač u Sinhrotronskoj svetlosnoj laboratoriji u Italiji, koristio je iks-zrake i fotoelektronski mikroskop da bi izradio upadljivu sliku. Naime, on je uzorak ozračio s dva suprotna snopa snažnih iks-zraka, a zatim je odstranio podatke iz prvog snimka koji ukazuju na drugi.
Na petoj fotografijigotovo bez mane, koju je uradila Violeta Navaro sa Univerziteta u Madridu (Španija) mikroskopom što uočava pojedinačne atome, predstavljen je kristal zlata. Ova uveličavajuća sprava otkriva ljudskom oku najživopisnije slike veoma sićušnih predmeta kako se pomeraju napred i nazad na nekoj površini. Laserski interferometar je u stanju da uhvati majušni odblesak svetlosti.
Posle nanošenja kalijum-niobijumovog oksida na silicijumsku površinu, svršeni visokoškolac Majkl Signatovič upotrebio je otički mikroskop da dobije šesti snimak koji uveliko sliči nekoj veoma dalekoj galaksiji.