Sudijama ne može da se sudi za greške u postupcima
Судница Специјалног суда (Фото Д. Жарковић)
Sudije Specijalnog i Apelacionog suda koje su u prvom i drugom stepenu postupka pogrešno primenile zakon u korist članova „zemunskog klana” Luke Bojovića i Vladimira Milisavljevića i oslobodili ih odgovornosti za tri ubistva iz 2004. godine, ne mogu da odgovaraju zbog odluke koju su doneli iako je Vrhovni kasacioni sud utvrdio da su pogrešili. Štite ih odredbe nekoliko zakona iz oblasti pravosuđa, ali i Ustav.
Kako je za „Politiku” objasnila Mirjana Ilić, disciplinski tužilac Visokog saveta sudstva, prema odredbama Zakona o sudijama, Zakona o uređenju sudova i članu 145 Ustava, sudske odluke su obavezne za sve i ne mogu da budu predmet vansudskog preispitivanja.
– Zakon o sudijama propisuje da sudija ne može da odgovara za odluku koju je doneo prilikom većanja i glasanja. Takođe, navodi se da je sudija nezavisan u svom radu, da nije dužan bilo kome da objašnjava svoje pravno shvatanje, utvrđeno činjenično stanje, izuzev u obrazloženju presude ili kada zakon to posebno nalaže. U odlučivanje sudije, na čemu se potencira i u drugim evropskim zemljama, ne mogu da zadiru ni disciplinski, ni bilo koji drugi organi jer bi to bio uticaj na njegovu nezavisnost. Sudija ne može da odgovara zbog donete odluke, tumačenja zakona, utvrđivanja činjenica, primene zakona, odluke o izvođenju dokaza, sudske odluke – objašnjava Ilićeva.
Odgovornost sudije je u tome, objašnjava naša sagovornica, što će VSS njegovu odluku ukinuti i što će je „uračunati” u vrednovanje njegovog rada.
– Niko sudiji ne može da kaže na koji će način da oceni određene dokaze ili da tumači neku zakonsku odredbu. Zato postoji više stepena odlučivanja i sudska praksa. Ne tumače sve sudije zakon na isti način – kaže disciplinski tužilac VSS.
Komisija najvišeg sudskog tela, objašnjava Ilićeva, isključivo na osnovu dostavljenih izveštaja obavlja vrednovanje rada sudija. Prilikom ocenjivanja uzima se u obzir broj potvrđenih i ukinutih odluka.
– Ukoliko je VKS, koliko sam informisana, utvrdio da je u prvostepenoj i drugostepenoj odluci bilo povreda, ne znači da sudija zbog toga može da odgovara u disciplinskom postupku, niti VSS ima zakonska ovlašćenja da zbog toga utvrđuje odgovornost sudije koje su odlučivale – navodi Ilićeva.
U presudi VKS, u koju je „Politika” imala uvid utvrđuje se da je u pravosnažnim presudama povređen zakon u korist Bojovića i Milisavljevića. Navodi se da je u njima bilo bitnih povreda odredaba krivičnog postupka. VKS je utvrdio da ni Specijalni, ni Apelacioni sud nisu argumentovali zbog čega smatraju da se pisani dokumenti koji su pronađeni u stanu u kojem se Bojović krio u Španiji, ne mogu pred sudom izvoditi kao dokaz.
– Osim toga, do bitnih povreda odredaba krivičnog postupka došlo je i kada je sud odbio predlog da se kao dokaz pročitaju pisma koja su pronađena u stanu koji su koristili Bojović, Milisavljević, Siniša Petrić i Vladimir Milanović, a koja su zaplenjena prilikom njihovog hapšenja i pretresa ovog stana – piše pored ostalog u presudi VKS.
Vrhovni kasacioni sud usvojio je Zakon za zaštitu zakonitosti i utvrdio je u junu 2016. godine da je Apelacioni sud u Beogradu prekršio zakon u postupku protiv biznismena Stanka Subotića Caneta i njegovih saradnika kada nije prihvatio ključne dokaze tužilaštva protiv njih. Posledica je bila pravosnažna oslobađajuća presuda za krijumčarenje cigareta. Grupa od 15 okrivljenih teretila se da je na štetu budžeta stekla korist od 28 miliona evra i šest miliona američkih dolara.
Vrhovni sud Srbije je 2007. godine u postupku protiv Tomislava Gačića – vladike Pahomija, koji je bio optužen za bludne radnje nad maloletnicima, presudio da je povređen zakon i na štetu okrivljenog, ali i na štetu oštećenih maloletnika. Sud je utvrdio da su povrede zakona učinjene na štetu okrivljenog i maloletnih oštećenih, jer tadašnji Opštinski sud u Nišu nije sproveo suđenje u razumnom roku, zbog čega je došlo do zastarelosti.
Pre tri godine, VKS je usvojio zahtev za zaštitu zakonitosti u predmetu „gnjilanska grupa”, u kojem su Viši i Apelacioni sud oslobodili pripadnike OVK. Ta dva suda nisu smatrala da je reč o krivičnom delu ratnog zločina kako je bilo navedeno u optužnici, već su zbog činjenice da je unutrašnji oružani sukob između snaga SRJ i OVK okončan 9, odnosno 20. juna 1999. godine, oslobodili sve optužene, bez obzira na to što se sve do kraja 1999. godine nastavio napad OVK na civile srpske nacionalnosti i što je to za posledicu imalo smrt više od hiljadu civila na KiM. Samo u Gnjilanu i okolini ubijeno je 80 ljudi, najmanje 34 osobe se vode kao nestale, a 153 su mučene.