Tramp i Si na „večeri decenije" u Buenos Ajresu
Си Ђинпинг и Доналд Трамп (Фото Бета/АП)
Deset godina od prvog samita u Vašingtonu radi zajedničke akcije protiv najveće globalne finansijske krize od 1945. godine, lideri G-20 slažu se danas – u jeku pretećeg trgovinskog rata Amerike i Kine – kao „rogovi u vreći”.
U takvom stanju stvari svetske berze oborile su juče – prvog dana okupljanja lidera 19 država i EU – na samitu G-20 u Buenos Ajresu – vrednost deonica u Americi, Evropi i Aziji.
Dnevni red ovogodišnjeg samita je ipak u debeloj senci nepredvidivog ishoda radne večere američkog lidera Donalda Trampa i kineskog predsednika Si Đinpinga koja je zakazana za večeras.
Zajednički obed Trampa i Sija u Buenos Ajresu na berzama je unapred proglašen „večerom decenije”, odnosno „jednim od najznačajnijih susreta dvojice globalnih lidera u današnjem vremenu”. Razlog je očigledno to što će iza deserta biti jasnije da li Amerika 1. januara 2019. podiže carine kineskoj robi u vrednosti od 200 milijardi dolara sa 10 posto na 25 odsto. I da li SAD i Kina mogu u ovom trenutku da postignu dogovor o reformama Svetske trgovinske organizacije. Globalne posledice eventualnog razmimoilaženja za večerom basnoslovne su i gotovo nezamislive.
Tim povodom, američke banke Goldman Saks i Siti iskazuju pesimistične prognoze. Večera Tramp–Si najverovatnije će se završiti eskalacijom carinskog rata, prognozira Goldman Saks. „U ovom trenutku, teško je postići bilo kakav opipljivi prekid u trgovinskom ratu”, dodaje Siti.
Uzastopna upozorenja MMF-a da bi eskalacija trgovinskog sukoba Amerike i Kine svet mogla da liši čitavog procenta privrednog rasta u 2019. nema velikog uticaja, barem za sada, na zvanični Vašington. Koliko pred polazak u Buenos Ajres, šef Bele kuće je najavio da je „blizu da uradi nešto povodom trgovine sa Kinom, ali da nije siguran da bi to želeo da učini”. Što se Pekinga tiče, tamo se zvanično nadaju da će „Amerika pokazati iskrenost i naći se s Kinom na pola puta”, izjavio je portparol kineskog ministarstva inostranih poslova, a preneo Rojters.
Trampu i Siju večera u Buenos Ajresu možda se ipak neće smučiti. Barem ako je verovati hitnim jučerašnjim najavama da Vašington i Peking ubrzano rade na nekakvom kompromisu, kojim bi SAD možda odložile uvođenje novih drakonskih carina odmah iza Nove godine, dok bi zauzvrat Peking prihvatio opsežnu debatu – koliko već sledećeg meseca – o opsežnim reformama kineske ekonomske politike, nezvanično saznaju „Fajnenšel tajms” i „Volstrit džornal”.
I dok traje neizvesnost da li će večera Tramp–Si nekom od aktera presesti, prvi međunarodni nastup saudijskog princa prestolonaslednika Muhameda bin Salmana nakon brutalnog ubistva novinara Džamala Hašogija početkom oktobra u Istanbulu i reagovanje ostalih zvanica na njegovo prisustvo u Buenos Ajresu, mimoilaženje Trampa i ruskog predsednika Vladimira Putina u argentinskoj prestonici, dometi uticaja Evrope na svetska zbivanja i ozvaničenje kontroverznog trgovinskog sporazuma SAD sa Meksikom i Kanadom – najistaknutije su „bočne teme” samita G-20.
Evropljani su se liderima dvadeset ekonomski najjačih zemalja sveta obratili apelom.
„U ovom teškom trenutku za međunarodnu saradnju, apelovao bih na lidere da iskoriste ovaj samit da ozbiljno prodiskutuju stvarne teme kao što su trgovinski ratovi, tragična situacija u Siriji i Jemenu i agresija Rusije u Ukrajini”, istakao je Donald Tusk, predsednik Evropskog saveta.
Zvanični Rijad je uprkos oštrim kritikama Zapada zbog brutalnog ubistva novinara Džamala Hašogija početkom oktobra u Istanbulu na G-20 ipak poslao princa Muhameda bin Salmana.
Stigavši prvi od zvanica u Buenos Ajres, smelo je izašao na scenu da utvrdi ko od oprobanih klijenata Rijada u svetskoj trgovini naftom i oružjem želi da produbi kontakte sa sunitskom monarhijom. Berze posebno interesuje ishod susreta Salman–Putin zbog eventualnog dogovora o daljoj poslovnoj politici grupacije „OPEK+”.
Prvi latinoamerički domaćin G-20, Argentina juče uoči početka samita nije krila veliku brigu. Naime, da li će lideri država koje stvaraju 85 odsto globalnog BDP-a i predstavljaju dve trećine čovečanstva biti u stanju da usaglase zajedničko saopštenje nakon skupa?