Šta rade vaša deca u sajber prostoru
Новица Коцић
U SAD devetoro od desetoro osnovaca doživi neku vrstu sajber neprijatnosti. U Srbiji, po neformalnim istraživanjima, jedno od troje. Problem je alarmantan! Dragi roditelji, kada ste poslednji put pogledali profile svoje dece na društvenim mrežama? Veoma jednostavno pitanje, a kakav je odgovor? Niko od vas ne traži da špijunirate sopstveno dete, ali je neophodno, kao što znate šta rade u stvarnom svetu, da znate i kako se snalaze i u virtuelnom!
Kao višegodišnji edukator na temu zaštite dece i mladih, znam da deca nisu kriva što žive u društvu gde su rijaliti programi i skaradni sadržaji kojima smo svakodnevno okruženi postali Biblija destruktivnog ponašanja. Postalo je normalno skaradno se oblačiti, skaradno pričati i skaradno se ponašati. Tuče, psovke, nepoštovanje starijih, nedostatak pravih vrednosti, uzora i afiniteta postali su deo svakodnevice mladih.
Roditelji, da li ste znali da je vršnjačko nasilje u porastu, a pogotovu vršnjačko sajber nasilje budući da živimo u digitalnoj eri, u kojoj se više komunicira preko mobilnih telefona, tableta i računara, nego uživo – licem u lice. Ovaj oblik nasilja ne poznaje granice i za razliku od ostalih tipova vršnjačkog nasilja (fizičkog, verbalnog…), od kojih dete može da pronađe sklonište makar u svom domu, od digitalnog nasilja ne može nigde da se sakrije. Ono ne poznaje barijere, i traje 24 sata, sedam dana u nedelji.
Da li znate koliko vaše dete ima prijatelja na „Fejsbuku” ili pratilaca na „Instagramu”? Da li znate da deca šestog i sedmog razreda osnovnih škola širom Srbije imaju i više od 700 virtuelnih prijatelja? Ne vidite ništa loše u tome? E to je problem! Nije normalno da dete koje ima 11, 12, 13, 14 godina ima na stotine nepoznatih ljudi koji znaju i gledaju i prate svaki njihov korak, objavu i fotografiju. Nije normalno da deca misle ako njihove fotografije imaju malo lajkova da to znači da su neuspešna, nepopularna i odbačena. Nije normalno da se vršnjaci ucenjuju zbog društvenih mreža. Nije normalno da maloletne devojčice postavljaju fotografije na kojima su poluobučene jer misle da samo time mogu da privuku pažnju! A takva su vremena došla. Nije normalno i da veliki broj roditelja razmišlja po principu „ma neće se to desiti baš mom detetu”! A šta ako se desi? Potencijalne opasnosti po decu u sajber prostoru su rašireniji oblici sajber kriminalnih aktivnosti poput krađe identiteta i informacija, zatim pedofilija, seksualna eksploatacija dece, mogućnost kidnapovanja, trgovina ljudima. Deca imaju problem s kičmom, s ravnim stopalima i vidom, fizičko im je daleko od omiljenog predmeta u školi jer su konstantno na kompjuterima i čačkaju po mobilnim telefonima. Da li ih pitate šta gledaju? Šta čitaju? Da li ste rekli da pored igrica mogu da skinu i po koju aplikaciju za usavršavanje i učenje stranih jezika ili da pak mogu da čitaju knjige? „Instagram” i „Fejsbuk” nisu stvarni svet! Nisu realnost! Ni virtuelni prijatelji nisu pravi prijatelji! To deca moraju da shvate.
Razumem da ste dragi roditelji u nezavidnom položaju – ekonomska situacija je teška, računi su veliki, stres je svuda. Ali ne razumem zašto vam je lakše da detetu date telefon u ruke i upalite rijaliti programe na televiziji umesto da komunicirate sa svojim detetom, a očito je to velikom broju roditelja najlakše da urade. Uspostavite normalnu i pravilnu komunikaciju sa svojom decom, budite tu za njih i posvetite im vreme. Ako je detinjstvo životna faza koju smo svi prošli samo se zapitajte – da ste vi bili deca kao što su naša danas – da li biste želeli da vas roditelji puštaju da radite šta hoćete i da ne motre na vas?
*Edukator za bezbednost dece na internetu