Oprezno sa plastikom
(Срђан Печеничић)
Dobro je što je „Politikin” „Magazin” pokrenuo problem odlaganja plastike u tekstu „O plastičnim masama – limenke i flaše preplavile obale”, u broju od 9. 12. 2018. Pisac teksta Aleksandra Mijalković postavila je niz veoma važnih pitanja na koja od sagovornika nije dobila zadovoljavajuće odgovore. Tako na pitanje kako da kupci znaju da li neki plastični predmet sadrži otrov, dobija savet da treba pitati prodavca koji je dužan da odgovori!
Već sutradan, „Politika” objavljuje tekst „Trećina garderobe na tržištu ima neodgovarajuću deklaraciju”. Treba napomenuti da je većina garderobe od poliestera, istog onog od kojeg se prave flaše, dakle od plastike, a i garderoba, kada se iznosi završava na deponiji. Siguran sam da je situacija kod drugih proizvoda, a posebno prehrambenih, još gora. Kako da plastičnu bocu zamenimo staklenom kada se za proizvodnju i transport staklene boce potroši sedam puta više nafte nego za plastičnu bocu iste zapremine. Stalno se ističe da je plastika veliki zagađivač, a niko ne pominje izrađena motorna ulja ili automobilske gume. Novinarka Mijalkovićeva pokrenula je dva ključna pitanja: Kako da izbegnemo da plastika bude opasna po prirodu i zdravlje čoveka i šta možemo da preduzmemo dok ne nađemo zamenu za plastiku. Do zamene je daleko. Savet je da ne kupujemo plastiku i dok ne nađemo zamenu za nju da je pažljivo koristimo. U tekstu lepo stoji: „Ona (plastika) je, jeftina, pogodna za oblikovanje, laka za rukovanje i prenos, otporna i trajna...”, što potvrđuju i sagovornici. Dakle, plastika je u ovom momentu idealna.
Ako je plastika idealno rešenje, a jeste, moramo biti rigorozni prema onima koji je neodgovorno pune otrovima, neadekvatno i prekomerno koriste i osmisliti kako da je recikliramo. Zato je potrebno da se suzi i ponuda vrsta plastika, obrazuju ljudi, investira u znanje i opremu.
Što više recikliramo, sve više smanjujemo zagađenje prirode, a i štedimo naftu za buduće generacije.
Ljubiša Spasojević,
Lučani