Kafe-prikolica i dalje stoji
Привремени објекат у Блоку 21 (Фото Г.А.)
Pre nekoliko meseci pisao sam u ovoj rubrici o kafe-prikolici u Bloku 21, na Novom Beogradu. Mesec dana kasnije u istoj rubrici objavljen je i moj dopis „Čije su naše zelene površine (17. avgust 2018. godine). Iako sam više puta prijavljivao ovaj problem nadležnima (čak su bile inspekcije na terenu), kafe-prikolica i dalje stoji na istom mestu.
Da situacija bude gora, ovaj montažno-demontažni objekat, koji je imao privremeno odobrenje do 1. novembra, a važeću registraciju do 23. novembra tekuće godine, postao je u međuvremenu pravo smetlište i mala deponija u ovom delu bloka. Na taj način, javna zelena površina na kojoj je postavljena prikolica dodatno je degradirana i devastirana, naočigled svih nas. Za tu degradaciju i devastaciju, naravno, nadležni odmahuju rukom i izbegavaju bilo kakvu odgovornost.
Ova zabrinjavajuća pojava otvara dva ključna pitanja za našu arhitektonsku profesiju. Prvo, sistem obrazovanja arhitekata, koji dozvoljava, svesno ili nesvesno, da pojedinci kao što je autor pomenute prikolice završavaju arhitektonske fakultete u Srbiji i stiču zvanje arhitekte. Drugo, sistem funkcionisanja arhitektonske profesije, gde se ovakve pojave ne sankcionišu i gotovo bespogovorno tolerišu, a koje neminovno degradiraju profesiju, ali i samu arhitekturu, koja je, u biti, najveća žrtva takvih „arhitekata”.
Oba pitanja utiču na kvalitet naše arhitektonske prakse, koja je, čast izuzecima i retkim svetlim primerima, dotakla samo dno u svakom pogledu. Zbog takvih stvari i delanja nesavesnih pojedinaca, Beograd nam više liči na neku kasabu pred Istanbulom, nego na pravu evropsku metropolu.
Dr Goran V. Anđelković, univ. dipl. inž. arh.