Poljski udar na sudstvo

Boško Jakšić

17. 12. 2018. 21:00

Клеродесничар Јарослав Качињски је дефакто лидер земље (Фото Бета/АП)

Nacionalistička desnica s uporištem u državama s kratkom istorijom demokratije ambiciozno i agresivno pokušava da preoblikuje Evropsku uniju i udalji je od liberalnih vrednosti na kojima je nastala.

Značajan doprinos trendu sputavanja demokratije, vladavine prava i rasta autoritarnosti daje poljska konzervativna vlast promocijom nacionalizma i udarima na nezavisno sudstvo, slobodne medije i organizacije civilnog društva.

Porukama „Čista Poljska, bela Poljska” i „Bela Evropa bratskih nacija” probuđene su ultranacionalističke grupe s kojima je vlada u Varšavi tri godine flertovala da bi tek odskora prema njima zauzela čvršći stav, mada kritičari smatraju da to nije dovoljno.

Kombinacijom nacionalizma, autoritarnog katolicizma, antielitizma i napada na one iz EU koji „nameću” svoje vrednosti, za vodećeg političara i defakto lidera nametnuo se šef vladajuće Partije zakona i pravde (PiS), ekscentrični klerodesničar Jaroslav Kačinjski.

PiS je popularnost stekao investicijama u siromašne delove zemlje – novcem EU. Poljska dobija gotovo devet odsto budžeta EU za period 2014–2020, oko 85 milijardi evra. Zašto zvanična Varšava grize ruku koja je hrani?

Kačinjski prihvata evre, ali smatra da je EU osuđena na propast i da se treba spasavati na vreme. Ne bi da menja socijalni inženjering za koji je uveren da Poljsku „podiže sa kolena”. Igra na duboko ukorenjene strahove od stranog mešanja i nemačko-francuske dominacije.

Uzor vlastima u Varšavi je premijer Mađarske, tvorac „neliberalne države” i vođa evropske „kulturne kontrarevolucije”. „Viktor Orban je pokazao šta je sve u Evropi moguće. Dao je primer i mi učimo na njegovom primeru”, izjavljivao je Kačinjski 2016. tražeći povratak „hrišćanskim korenima” u vremenima migrantske krize.

Kao što francuski predsednik Emanuel Makron odbija da bude „vazal” Trampove Amerike, tako u Varšavi odbijaju da budu „vazali” briselskih birokrata.

Vladajuća poljska elita igra na nacionalistički revolt koji je delom rezultat frustracije zbog toga što 14 godina od pridruživanja EU zemlja nema kvalitet života kao zapadne članice.

Poljska je bila ekonomska mašina Istočne Evrope – njena Nemačka – kada je 2015. desničarski PiS pobedio liberale iz Građanske platforme čiji je premijer Donald Tusk svoj program opisivao kao „očuvanje tople vode u slavini”. Mislio je da je to dovoljno.

Pokazalo se da Poljaci iznad svega hoće povratak tradicionalnom identitetu, istoriji i slavi koju su nekada imali, ili zamišljali da su imali, u vremenima pre nego što su sudbinu počeli da dele sa liberalnim, multikulturnim i sekularnim Zapadom.

„Napravićemo Poljsku velikom ponovo” je poljska verzija Trampove „američke izuzetnosti”. Poljaci u nacionalizmu i izolacionizmu šefa Bele kuće vide uzor koji slede svojim evroskepticizmom.

Poljska je na put kolizije s liberalnom Evropom stupila izglasavajući zakone koji vladi i njenoj većini u Sejmu, parlamentu, omogućavaju političku kontrolu sudstva. Sudije Vrhovnog suda, koji potvrđuje rezultate izbora, pre dolaska PiS na vlast predlagale su sudije a ne političari. Vlast tvrdi da su promene neophodne da se – tri decenije od obaranja komunizma – sudovi „pročiste” od ostataka nekadašnjeg režima.

Briselski kritičari podsećaju Varšavu na to da je dobrovoljno prihvatila pravila EU i optužuju vlasti za „sistematske pretnje” vladavini prava, podrivanje principa nezavisnosti sudstva i udaljavanje od temeljnih vrednosti unije. Evropska komisija je krajem 2017. pokrenula proceduru protiv Poljske, potom podržala oštre kritike vlasti na račun vlasti koja kompromituje čitav pravni sistem unije.

Vlada u Varšavi pokušala da dođe do kompromisa, ali bez namere da se odrekne kontrole. Predsednik Andžej Duda naziva EU „nekom zamišljenom zajednicom s malo uticaja na nas” i u oktobru je imenovao 27 novih sudija Vrhovnog suda uprkos odluci Vrhovnog administrativnog suda da se blokiraju nova imenovanja. Evropski sud pravde je potom naredio Poljskoj da odustane od reformi.

Poljska bi teoretski mogla da izgubi pravo glasa u procesima odlučivanja EU, ali pokazuje se da je izuzetno teško kazniti državu unije. Neophodno je da predlog odobri svih 28 članica, ali onda bi na scenu stupila solidarnost desnice: dovoljan je samo veto Mađarske da sve blokira.

Kritičari bivaju proglašenima za „Soroseve agente”. Kačinjski ponavlja da Poljska pripada EU, ali mora da bude oprezna da ne bude inficirana „socijalnim bolestima bezbožničkog liberalnog racionalizma” koji toleriše istopolne brakove a zapostavlja tradicionalnu porodicu.

Ali, za razliku od Mađarske, poljski populisti suočeni su sa snažnijom opozicijom. Većina medija zadržala je kritičnost. Sudstvo je ustalo u odbranu napada na njegovu nezavisnost. Grupacije civilnog društva pružaju otpor vladavini PiS-a i upozoravaju na promociju autoritarnosti.

Desetine hiljada žena demonstriralo je protiv zakona o abortusu iza kojeg stoji Rimokatolička crkva. Drugi protestuju zbog namere vlasti da kultura i obrazovanje postanu konzervativniji.

Poljska je podeljena a tek je čeka maraton izbora koji će trajati do 2020. Ali, uprkos agresivnoj politici konfrontacije, skandala oko nepotizma i produženog konflikta sa EU, sudstvom, poslovnim krugovima i grupama civilnog društva, PiS ima podršku veću od 30 procenata.

Poljaci su na lokalnim izborima u oktobru, prvom testu biračkog raspoloženja od 2015, potvrdili vodeću ulogu vladajuće stranke, njenih antiimigracionih poruka, darežljive socijalne politike i podsticanja nacionalnog ponosa. Posle tri godine ekonomskog uspona, PiS ima podršku siromašnijih po manjim sredinama i među socijalnim konzervativcima.

Urbani liberali koji su upravljali Poljskom tokom četvrt veka postkomunističke trazicije su se mobilisali. To što je PiS dobio pet procenata manje nego na prošlom glasanju tumače kao signal ranjivosti te stranke. Vodeća opoziciona Građanska platforma osvojila je Varšavu, gde je kandidat vladajuće stranke govorio da bi dopuštanje muslimanima da uđu u Poljsku bilo ravno nacističkoj invaziji 1939.

Poljska je podeljena i ne miri se lako. Takva, postaje važan poligon borbe liberalne i neliberalne Evrope uoči okršaja na izborima za Evropski parlament u maju iduće godine. Počelo je u Mađarskoj, ali kakva će biti budućnost EU u značajnijoj meri zavisi od veće, bogatije, mnogoljudnije i geostrateški važnije Poljske.

Sutra: Mađarska – inkubator nacionalizma