Ministar i „komandna odgovornost"
Срђан Печеничић
Prateći priloge u „Politici” u vezi sa malom prolaznošću studenata Geografskog fakulteta u Beogradu, kod po strogoći poznate profesorke, i nameru ministra prosvete da poseti taj fakultet zbog tog problema, stekao sam utisak da on ne čita „Politiku”. Iako je u znatnom broju priloga navedeno u čijoj je nadležnosti taj problem, ministar bi ipak da se umeša u njegovo rešavanje.
Ne znam zašto, ali to me asocira na slučaj onog tunela na auto-putu, kroz koji je jedan drugi političar provozao onaj teretni kamion – grdosiju, da pokaže narodu kako je sve u redu sa dimenzijama tunela. Iako su ti fenomeni više za psihologe, nešto inženjera tera da ih komentariše. Izgleda mi, kao da je u oba slučaja: profesorke, ministra i političara kamiondžije, u pitanju neki vid njihove potrebe da su prisutni u javnosti – da se medijski eksponiraju.
Umesto da na radnim mestima na kojima se nalaze nastoje da obaveze profesionalno obavljaju, i oni i njihovi podređeni, oni podređene zaobilaze (marginalizuju) i zaboravljaju svoju „komandnu odgovornost”. A to opet asocira na onu izreku iz vojske „nije generalovo da puca, već da komanduje”. Na Zapadu je ustaljen neki vid nepisanog pravila za vrednovanje naših radnih obaveza, kroz pojam profesionalca. U vojsci od običnog vojnika do nivoa generala, a u civilnom sektoru od portira do predsednika države. Odgovorno obavljanje obaveza definisanih opisom poslova radnog mesta na kome se nalazite.
Dr P. Petrović, Banjaluka