Mladi političarima (ne) veruju

Dejan Spalović

02. 01. 2019. 21:00

(Фото Драган Јевремовић)

Mladi su nezainteresovani za politiku, iako razna istraživanja pokazuju da podržavaju stranke koje nisu na vlasti, ne izlaze na ulične proteste jer su razočarani u njihove organizatore. Smatraju da lideri ne rade u interesu građana i smučili su im se svi političari.

Sociolog Vladimir Vuletić kaže da sadašnja generacija mladih, takozvani milenijanci, navodi da oni u protestima ne prepoznaju kanal za lični uspeh ili nekakvu promenu nabolje. Razlog za to on vidi u vaspitanju mladih koji su shvatili da ne mogu da utiču na donošenje političkih odluka. „Mladi na život gledaju drugačije, jer su shvatili da uspeh u životu i nešto što im se čini vrednim mogu postići oslanjajući se pre svega na sebe. Njih opšte priče o nekakvim političkim promenama ne impresioniraju, jer znaju da to nije nešto što je povezano za njihovim ličnim karakteristikama”, kaže za „Politiku” Vladimir Vuletić.

Navodi da oni komunikaciju obavljaju preko društvenih mreža i ne vide sebe u različitim političkim aktivnostima. U razgovoru s njima na fakultetu Vuletić je zaključio da su mladi shvatili da je uspeh u životu plod njihove aktivnosti i da su spremni da se prilagode najrazličitijim uslovima. „Političke aktivnosti nisu nešto što ih privlači, a uz to nisu ni motivisani da se tamo nalaze. Kada pogledate suštinsko pitanje je zašto bi se oni uopšte našli na bilo čijem protestu? Iz njihove perspektive oni sebe ne identifikuju sa ciljevima i zahtevima onih koji skupove organizuju”, ističe Vuletić.

Sociolog Neven Cvetičanin, pak, političku apatičnost mladih tumači njihovom željom da svoja znanja pokažu u inostranstvu i da to naplate. „To uslovljavaju i loša iskustva iz prošlosti gde su mladi videli da bi njihovo učešće u političkom životu bilo iskorišćeno i da oni od toga ne bi imali koristi. Politički činioci zbog toga imaju veliki problem kako da ih motivišu da se aktiviraju, jer oni smatraju da je najbolje da su aktivni na društvenim mrežama”, kaže za naš list Cvetičanin. Kao jedan od motiva kada bi se mladi politički aktivirali on navodi mogućnost da oni izađu na ulice ukoliko bi na primer bile uvedene vize za zemlje Evropske unije.

Marketinški stručnjak Nebojša Krstić tvrdi da mlade interesuje politika kao i starije, ali da im je ulični protest kao forma potpuno nejasna i nezanimljiva pojava. „Čak i kad bismo zamislili da protesti koji se ovih dana organizuju u Beogradu imaju nekakvog političkog smisla i kad bi ih predvodili ljudi od bilo kakvog integriteta, a ničeg od toga nema ni u naznakama, to bi za mlade bilo neprivlačno i nezanimljivo. Jednom rečju, mladi su kao ciljna grupa potpuno zapostavljena kategorija i stranka koja prva bude našla način da im se obrati tako da je mladi čuju i razumeju, imaće od toga dosta koristi”, kaže za „Politiku” Krstić.

Književnik Filip David rekao je da na uličnim šetnjama u Beogradu i protestnim večerima širom Srbije nema mladih. Kaže da nema te energije da bi protesti moglo dugo trajati, ali je pozitivno da se bar protiv nečega protestovalo. Neven Cvetičanin takođe ocenjuje da su vođe „žutih prsluka”, koji su prilično uzdrmali političku elitu Francuske, mahom sredovečni muškarci.

U poslednjem istraživanju javnog mnjenja koje je sprovela Krovna organizacija mladih Srbije, na uzorku od 1.200 mladih od 15 do 30 godina, pokazalo se da postoji nizak stepen političke participacije mladih koji imaju nisko poverenje u političke aktere i institucije. U odnosu na 2017. može da se utvrdi da je poverenje mladih za deset procenata opalo i da je jedan od problema što se politički akteri ne obraćaju mladima i da nema političara kome veruju. Jedan od razloga za nepoverenje jeste i činjenica do koje je došla ova organizacija, da je samo četvoro narodnih poslanika mlađe od 30 godina i da samo jedan pomoćnik ministra istog životnog doba sedi u Nemanjinoj 11.

Nebojša Krstić smatra da mladi više inkliniraju nacionalnim opcijama i kao dokaz navodi svog dvadesetogodišnjeg sina i njegove drugove. Kao razlog zašto mladih nema na protestima, navodi i problem da im se političari ne obraćaju jezikom koji razumeju i sadržajem koji je njima relevantan. „Na taj način, mladi su prepušteni ’Guglu’ koji ih neumoljivo vodi ka jurodivim ličnostima sa ’Jutuba’, ka ljudima koji ’vide’ prošlost, kojima se ’javlja’ budućnost, ka likovima koji barataju teorijama postanka Srba ili istorijskim previranjima države Srbije na bazi poluistina i dezinformacija upakovanih u prijemčiv vokabular. Opozicija misli da može poslati poziv preko društvenih mreža i da će mladi izaći na ulicu, a ne razume da je za mlade internet ulica, a da je nekakva fizička šetnja i lupanje u šerpe za njih gnjavatorski arhaizam ravan prizivanju kiše dodolama”, kaže Krstić.

Navodi da kod mladih u Srbiji nema nikakvog nezadovoljstva aktuelnim političarima, već da su jednostavno oni su za njih irelevantni. Dodaje da mladi uopšte ne vide vezu između tih ljudi i svog života. „Oni žive u potpuno paralelnom univerzumu koji je definisan digitalnom tehnologijom i njenim plodovima, a mi iz prethodnih generacija ne razumemo njihov proces razmišljanja u meri u kojoj ne bismo razumeli ni vanzemaljce. Današnji mladi ljudi svoje heroje nalaze u sajber prostoru. Svejedno da li se  ličnost zove  Spajdermen, Lara Kroft ili Miroljub Petrović, ona poseduje ključ njihove zainteresovanosti kakav je postojećim liderima nedostupan. To jeste ozbiljan problem jer time raste šansa da sutra mladi glasaju za neku varijantu Belog ili za nekog šarmantnog glumca sa povišenim nivoom testosterona, smanjenim koeficijentom inteligencije, koji svoju retoriku svodi na psovačinu i uvrede”, zaključuje Nebojša Krstić.