Traži se riba, suvo voće i prasetina

05. 01. 2019. 17:36

Upr­kos po­le­di­ci, sne­gu i hlad­nom ve­tru, uoči Bo­ži­ća, na pre­sto­nič­kim pi­ja­ca­ma je gu­žva. Čak i u ka­snim po­po­dnev­nim sa­ti­ma su­gra­đa­ni su obi­la­zi­li te­zge sa bad­nja­ci­ma, su­vim šlji­va­ma, kaj­si­ja­ma, gro­žđem, ali i me­sa­re u ko­ji­ma se pro­da­je pra­se­će i jag­nje­će me­so, bez ko­jeg se ne mo­že za­mi­sli­ti bo­žić­na tr­pe­za. Ka­ko Bad­nji dan na­ja­vlju­je naj­ra­do­sni­ji hri­šćan­ski pra­znik, pr­vo se po­če­lo sa pri­pre­ma­ma za ovaj va­žan dan, ka­da se po­sti. 

Dan uoči Bo­ži­ća, osim po­snih đa­ko­ni­ja, obi­čaj je da se na sto­lu na­đu ora­si i su­še­no vo­će. Su­ve šlji­ve ko­šta­ju iz­me­đu 250 i 300 di­na­ra, smo­kve od 400 do 600, ora­si su 600 do 1.000, su­ve kaj­si­je iz Tur­ske oko 600, ur­me oko 400. 

U ri­bar­ni­ca­ma je ta­ko­đe gu­žva. Oslić, sku­ša, ša­ran, ka­ko ka­žu tr­gov­ci, pro­da­ju se naj­bo­lje. Ki­lo­gram neo­či­šće­nog ša­ra­na je 460 di­na­ra, oči­šće­nog 560, di­mlje­nog 2.000, pe­če­nog oko 1.400. Oslić, za­vi­sno od vr­ste i me­sta ku­po­vi­ne, ima i raz­li­či­tu ce­nu, a naj­če­šća je 410, dok je sku­ša 300 di­na­ra. Naj­vi­še obi­ča­ja ve­za­no je za ku­po­vi­nu bad­nja­ka, od­no­sno gra­nu hra­sto­vog ili ce­ro­vog dr­ve­ta ko­ju do­ma­ćin se­če uju­tru na Bad­nji dan, a uve­če uno­si u ku­ću i sta­vlja na og­nji­šte. Bad­nja­ka ima na sve stra­ne: na pi­jač­nim te­zga­ma, ali i is­pred pi­ja­ca i u okol­nim uli­ca­ma, a ko­šta­ju 100 do 200 di­na­ra.  

– Obi­čaj je da se ide ra­nom zo­rom u šu­mu da se se­če sta­blo za bad­njak, mla­di­ca de­blji­ne ru­ke, ali u gra­du je to te­ško iz­ve­sti, pa se svu­da pro­da­je, ima ih i u sa­mo­po­slu­ga­ma upa­ko­va­nih u ke­se – ka­žu su­gra­đa­ni. 

Pri­pre­mi­ti bo­žić­nu tr­pe­zu ni­je la­ko, a ka­ko pri­ča­ju pro­dav­ci me­sa, ni jef­ti­no, jer se te­ško mo­že za­mi­sli­ti bez pra­se­ćeg ili jag­nje­ćeg pe­če­nja. 

U me­sa­ra­ma je uoči ovog pra­zni­ka uvek kr­ca­to. Kup­ci pr­vo obi­đu ne­ko­li­ko pro­dav­ni­ca na pi­ja­ci, ras­pi­ta­ju se o ce­na­ma, a za­tim oda­be­ru u ko­joj će da pa­za­re. Ako se ne pre­do­mi­sle i na kra­ju ne od­lu­če za ne­ki od hi­per­mar­ke­ta. Pro­dav­ci tvr­de da lju­di če­šće ku­pu­ju pra­se­ti­nu ili jag­nje­ti­nu na ki­lo­gram ne­go što po­ru­ču­ju ce­lo jag­nje ili pra­se. 

– Uvek ku­pu­jem na ki­lo­gram. Znam ko­li­ko mi ot­pri­li­ke tre­ba i ko­li­ko će uku­ća­ni da po­je­du... Lak­še mi je ta­ko ne­go da osta­ne i da po­sle ne znam šta ću sa tim, jer na sto­lu ne­će bi­ti sa­mo me­sa, već i pred­je­lo, sa­la­te, ko­la­či... Ne­ću ima­ti go­ste, bi­će pra­znič­ni ru­čak u kru­gu po­ro­di­ce, ta­ko da ne­ma po­tre­be za pre­te­ri­va­njem, ku­pi­ću dva ki­lo­gra­ma pra­se­ti­ne, ki­lo jag­nje­ti­ne i pu­na ka­pa – ka­že Ja­smi­na Đor­đe­vić. 

Pre­ma re­či­ma tr­go­va­ca, vi­še se pro­da­je pra­se­će ne­go jag­nje­će me­so, naj­ve­ro­vat­ni­je, zbog ce­ne. 

Ki­lo­gram pra­se­ti­ne sta­je 550 do 600 di­na­ra, a u hi­per­mar­ke­ti­ma je ne­što po­volj­ni­ja, ce­na je ni­ža čak i do sto­ti­nak di­na­ra. Jag­nje­ti­ne ima za 700 do 1.000 di­na­ra. 

U pe­če­nja­ra­ma za ki­lo­gram jag­nje­ti­ne po­treb­no je iz­dvo­ji­ti 1.400 do 1.600, a za isto to­li­ko pra­se­ti­ne od 1.000 do 1.250 di­na­ra. Ko ni­je bio ras­po­lo­žen da obi­la­zi pi­ja­ce, na­mir­ni­ce za pra­znič­ni ru­čak mo­že da po­tra­ži i u ne­kom od ve­li­kih su­per­mar­ke­ta.