Prekršili smo Nemanjin amanet o jeziku

06. 01. 2019. 12:10

Срђан Печеничић

Jed­no od osnov­nih obe­lež­ja na­ro­da je­ste nje­gov je­zik. Sve­do­ci smo da je sta­nje u na­šem dru­štvu, na­ro­du te­ško i da mno­gi do­pri­no­se to­me. Ta­ko je i naš je­zik iz­lo­žen skr­na­vlje­nju. Pre­pla­vlje­ni smo stra­nim iz­ra­zi­ma i ma­lo-po­ma­lo sve te­že se se­ti­mo na­ših. 

Po­zna­te su re­či mo­na­ha Si­me­o­na Mi­ro­to­či­vog, od­no­sno Ste­fa­na Ne­ma­nje: „Ču­vaj­te, če­da mo­ja mi­la, je­zik kao ze­mlju. Bo­lje ti je iz­gu­bi­ti naj­ve­ći i naj­tvr­đi grad svo­je ze­mlje, ne­go naj­ma­nju i naj­ne­znat­ni­ju reč svo­ga je­zi­ka. Znaj da te je ne­pri­ja­telj ono­li­ko osvo­jio i po­ko­rio ko­li­ko ti je re­či po­tro i svo­jih po­tu­rio. Za­to je, če­do mo­je, bo­lje iz­gu­bi­ti sve bit­ke i ra­to­ve ne­go iz­gu­bi­ti je­zik...” 

Pro­gram­ski sa­vet RTS or­ga­ni­zu­je jav­nu ras­pra­vu na te­mu: „Je­zik i pi­smo na jav­nom me­dij­skom ser­vi­su”, i to je i bio po­vod za ovo pi­smo. Tra­že sa­ve­te, pred­lo­ge, pri­med­be. To de­lu­je do­bro. Me­đu­tim, ka­da se ču­je na Ra­dio Be­o­gra­du 1, i to u emi­si­ji „Srp­ski na srp­skom”, ka­ko su iz­ra­zi: re­ge­ne­ra­ci­ja (na na­šem – ob­na­vlja­nje), ul­ti­ma­tiv­no (kraj­nji uslov), emo­ci­ja (ose­ća­nje), edu­ka­ci­ja (uče­nje, obra­zo­va­nje) i slič­no – srp­ske re­či, on­da čo­vek stvar­no ne zna šta da ka­že. 

(Da ne pri­ča­mo o onom, sko­ro sva­ko­dnev­nom: „dva me­ta­ra u se­kun­di”, „tri pro­ce­na­ta”.) Iz­gle­da da, ume­sto da se na pra­vi na­čin ba­ve svo­jim po­slom, tra­že­ći sa­ve­te na ne­ki na­čin ski­da­ju od­go­vor­nost sa se­be, po na­če­lu „Bri­go mo­ja pre­đi na dru­go­ga”. 

Ono što go­spo­din muf­ti­ja Mu­ha­med Ju­suf­spa­hić go­vo­ri o na­šem je­zi­ku, o re­či­ma, za sva­ku je po­hva­lu. Mno­gi od onih ko­ji se ba­ve je­zi­kom: na­stav­ni­ci srp­skog je­zi­ka u svim obra­zov­nim usta­no­va­ma, od vr­ti­ća do SA­NU, no­vi­na­ri, ured­ni­ci u svim jav­nim gla­si­li­ma, dr­žav­ni slu­žbe­ni­ci i osta­li ko­ji ima­ju ve­li­ki uti­caj na nje­go­vo kva­re­nje, mo­gli bi da na­u­če ne­što od ovog čo­ve­ka. 

Za po­če­tak bi mo­gli da se upo­zna­ju sa iz­u­zet­nom knji­gom Dra­ga­na Ž. Di­vja­ka „Pri­log za­šti­ti srb­skog na­ro­da i je­zi­ka od tu­đi­na i tu­đi­ca”. Na­slov go­vo­ri do­volj­no. Ta­ko­đe, u svim re­dak­ci­ja­ma, naj­u­ti­caj­ni­jim po­seb­no, tre­ba­lo bi vra­ti­ti lek­to­re. 

Slav­ko Pot­pa­ra, aka­dem­ski sli­kar i ži­vo­pi­sac