Dežurstvo kao borbeni zadatak
(Фотографије Анђелко Васиљевић)
Na izdvojenoj stajanci vojnog aerodroma „Batajnica” nalaze se dva „miga 29”, napunjena gorivom, naoružana raketama na potkrilnim nosačima, ukratko rečeno – spremna za poletanje. Nedaleko od njih su, u prizemnoj zgradi, piloti ovih lovačkih aviona, kao i prateće tehničko osoblje.
Reč je o dežurnoj jedinici 204. vazduhoplovne brigade, koja je u neprekidnoj pripravnosti, svakog minuta u godini. Na ovom zadatku, koji u svakom trenutku, u slučaju narušavanja vazdušnog prostora Srbije, može postati borbeni, smenjuju se piloti, i naravno, avioni.
„Dežurna para” na stajanci aerodroma u Batajnici
Uglavnom je reč o pripadnicima 101. lovačke avijacijske eskadrile, ali ima i osoblja iz 24. Vazduhoplovno-tehničkog bataljona.
Donedavno su na ovim zadacima korišćeni i „migovi 21”, ali otkako je RV i PVO opremljen dodatnim „dvadeset devetkama” dobijenim od Rusije, na zadacima „dežurne pare”, što je ustaljeni naziv za ovo dežurstvo, nalaze se isključivo „migovi 29”.
Piloti, na znak uzbune, u veoma kratkom roku moraju biti u avionu
Prilikom posete ekipe „Politike” na dužnosti komandira dežurne jedinice zatičemo potpukovnika Dejana Bedu, pomoćnika komandanta 204. vazduhoplovne brigade za operacije. Reč je o iskusnom pilotu na „migu 29”, redovnom učesniku međunarodnih vežbi kao što su BARS, sa kolegama iz Rusije, ili „Er solušn”, sa rumunskim vazduhoplovcima.
– Procedure koje primenjujemo na zadacima zaštite vazdušnog prostora su jasne u striktno ih se držimo. Svesni smo odgovornosti zadatka. Mi smo školovani i obučavani za to – kaže potpukovnik Beda.
Pogled u moćne motore čuvenog lovačkog aviona
Dok razgovaramo, povremeno zvoni telefon u prostorijama ovih pilota, razmenjuju se aktuelni podaci o situaciji u vazdušnom prostoru, ali i o meteorološkim prilikama. Potpukovnik Beda ističe da su piloti dežurne jedinice samo deo sistema protivvazduhoplovne odbrane, istovremeno sa njima dežuraju pripadnici vazdušnog osmatranja, javljanja i navođenja, raketnih jedinica, operativnog centra, meteorolozi...
Po dobijanju naređenja, avioni moraju poleteti u roku od nekoliko minuta. Na pilotima je da vizuelno identifikuju nepoznatu letelicu i pokušaju radio ili vizuelnu komunikaciju sa njenom posadom, razlog problema u komunikaciji može biti i tehnički problem. Ako dobiju takva naređenja, piloti će mahanjem krilima signalizirati posadi sumnjive letelice da mora da sleti. Obaranje vazduhoplova je uvek poslednja opcija.
Takvih teških incidenata nije bilo u novijoj prošlosti. Ali se povremeno dešavaju kritične situacije, kao što je to bio slučaj pre nekoliko godina, kada je „dežurna para” presrela neidentifikovani sportski avion koji je potom sleteo na sportski aerodrom kod Sremske Mitrovice. Ispostavilo se da je reč o italijanskom državljaninu koji nije poznavao pravila letenja izvan EU.
Kako kaže potpukovnik Beda, u toku je podmlađivanje grupe pilota koji lete na „migovima 29”. Iza našeg Ratnog vazduhoplovstva i protivvazduhoplovne odbrane su godine sankcija, ratova, pa i nebrige prema potrebama ovog vida vojske. Osim toga, naši piloti su po planu obuke do kokpita „miga 29” stizali preko „miga 21”, a taj lovački avion je veoma zahtevan, pa je i to uticalo da se u nešto kasnijim godinama stiže do „miga 29”.
– Da ne bude zabune, naši piloti koje lete na „migu 29” nisu, u proseku, stariji od mnogih kolega koji lete na sličnim avionima u drugim armijama. Naše mlađe kolege će ubuduće posle obuke na avionima G-4 ili „orao” prelaziti na „mig 29”, što će sniziti prosečnu starost pilota koji lete na ovom avionu – objašnjava potpukovnik Beda.
Vodnik Srđan Kaurin (levo) i potpukovnik Dejan Beda (desno) sa autorom teksta
Ali, vazduhoplovstvo ne čine samo piloti, iako oni privlače najveću pažnju javnosti. Da bi oni leteli, pa i na zadacima dežurne jedinice, neophodan je tehnički tim, koji čine inženjeri, mehaničari, elektroničari, oružari...
Jedan od tih diskretnih stručnjaka je i vodnik Srđan Kaurin, tehničar za avion i motor, koga smo zatekli na stajanci, uz „mig 29”, za čiju je ispravnost zadužen.
Objašnjava da postoje tri nivoa održavanja ovih moćnih mašina, od lakog, koje može da se obavlja na stajanci, preko složenijih radova u hangaru, do remonta.
Kad je reč o dežurnoj jedinici, tehničari odrađuju svoje smene starajaći se da sve na avionima, spremnim za poletanje na presretački zadatak, bude ispravno.