Život u eskapizmu
Свечани концерт Националног ансамбла „Венац“ у Народном позоришту (ФотоТ. Ћирић)
Selena Rakočević („Folklor u eskapizmu”, Kulturni dodatak 5. 1. 2019) pokazala je da je o Kosovu i Metohiji danas moguće i smisleno govoriti, ne samo ćutati. Paradoks je utoliko veći što se takav govor i čin dešava u vremenu kada je srpski narod pritisnut „opštim osećanjem neizvesnosti”. Uprkos tome, nacionalni ansambl „Venac” na svečanom koncertu (11. 12. 2018. u Narodnom pozorištu) prikazao je „simboliku venca kao domaćinski sabornog elementa tradicionalne kulture”.
Iako folklor predstavlja svojevrsno bekstvo od stvarnosti, „eskapistički odnos čitave folklorne zajednice prema tradicionalnom kulturnom nasleđu”, slažemo se da je u ovom istorijskom trenutku neophodno folklor i afirmativno tumačiti. Jer „koreografija tradicionalnog plesa svojom žanrovski utemeljenom vedrinom metaforičko-poetski pokazuje angažovan odnos prema stvarnosti u kojem dominira mitska ideja o pobedi dobra nad zlom”. Postoje li drugačiji, refleksniji i našem vremenu bliži podsticaj smislenog angažovanja od mitskog iskustva? Mitizacija (otuđenje?) čoveka i društva sadrži različite vidove kao i sam život. To ukazuje na traganje savremenog čoveka za smislom postojanja. Pri tome se uvek misli i na decu. Kako realizovati etičko načelo: pobedi zlo dobrim, a da pri tome ne stradaju deca?
Ne postoji za srpsko društvo i kulturu danas važnija ideja od ove: pobediti zlo dobrim. Čini se da je kontinuirano viševekovno istorijsko trajanje i narodno (hrišćansko) iskustvo učvrstilo takvo saznanje.
Delanje za pobedu zla dobrim nikad nije bilo u tolikoj meri opterećeno iskušenjima, jer je samo životom moguće suprotstaviti se zlu, samo ljudski život može biti zaloga opstanka na Kosovu. Ono što je svakom čoveku najvrednije može se izgubiti da bi se zadobio večni život. Oni kojima je ostanak na „svetoj zemlji” („Kosovski zavet”) značajniji od sopstvenog života mogu biti proterani iz svog zavičaja ili na „onaj svet”. Međutim, pravoslavni hrišćani na Kosovu ubedljivo svedoče da su zemaljski i nebeski – jedan svet, nebozemnu egzistenciju i u trpljenju i u radosti.
Da li se zlo može uistinu pobediti dobrim samo u mitu? Mit proizvodi nadu u bolje sutra i on je u tom pogledu nezamenljiv, pogotovo u vremenu „opšteg osećanja neizvesnosti”, nesklada „sa vremenom svakodnevnih nedaća s kojima se srpski narod na Kosovu i Metohiji kontinuirano, gotovo sudbinski suočava”.
Članak „Folklor u eskapizmu” otkriva mogućnosti smislenog govora i čina u društvenoj situaciji u kojoj dominiraju sile zla i velikog licemerja, pa se stalno pitamo (kaže prof. dr Dragan Stojanović): „Šta nas još čeka?” („Politika”, 15. 12. 2018).
Dr Isidor Graorac,
Novi Sad