Civilizacijski iskorak po Jakšiću
U susret poseti ruskog predsednika, na stranicama „Politike” prigodno i očekivano oglasio se novinar Boško Jakšić. („Srbija između Ohaja i Kazahstana”, 4. 1. i „Kako Vučić zbunjuje Ruse”, 11. 1. 2019).
U istom broju u kome Jakšić piše o Rusiji u kojoj „narod postoji zbog vlasti, a ne vlast zbog naroda”, „Politika” prenosi stavove senatorke iz Masačusetsa koja ukazuje na američki sistem „koji radi za bogate ljude sa dobrim vezama” i „vladu koju su kupili i platili milijarderi i džinovske korporacije”. Dobro su poznati stavovi Čomskog o sistemu koji toleriše jedino „pravo na saglasnost”, u kome se u ime slobode novca ukida sloboda ljudi, kritike poretka „organizovanog javnog laganja” i sl.
Ne haje Jakšić za činjenice, ni za mišljenje većinskog dela srpske javnosti. Tu je da se prigodno oglasi i prozove srpskog ministra i srpskog predsednika i ukaže na neodrživost politike neutralnosti. I da nas (sa J. Milić) sa visine prisvojene presuditeljske približi „civilizacijskom iskoraku” ka zapadnim vrednostima. Po cenu da NATO bombardovanje i „redarstveno-vojni” progon krajiških Srba shvatimo kao oslobodilačku akciju, bombardovanje Srba u BiH kao kaznu zbog „genocida” u Srebrnici, a razaranje Srbije i otimačinu Kosmeta kao kaznu za etničko čišćenje Albanaca. Po cenu da prihvatimo da je osiromašeni uranijum zdrav za zube, a evroatlantsku kompaniju „Žuta kuća” i 3.000 devojaka, koje godišnje opslužuju Bondstil, shvatimo kao kopču sa civilizacijski naprednim svetom. I da ulogu CEAS, LDP, LGBT, LSV i pojave sličnog reda prihvatimo kao civilizacijsku misiju.
Prilika je, svakako, da novinari koji vole da govore o sebi i pišu o istorijskim uslovnostima srpske politike razmisle i o uslovnostima sopstvene uređivačke politike.
Na kraju se nameće i pitanje kako se poneti prema ovakvim napisima i prozivkama. Možda je ovde (kao i u slučaju prizemnih provokacija iz okruženja) odnos prećutnog zanemarivanja najcelishodniji. Odgovarati bi značilo pridavati im značaj koji ne zaslužuju. Jer, da se poslužimo navodom iz knjige M. Lompara: „Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati da kamenjem gađaš svakog psa koji laje na tebe, nikad nećeš stići na cilj.”
Nedeljko Kuljić,
sociolog, Zrenjanin