Sneg pogađa i pacijente na dijalizi

Divim se vozačima Hitne pomoći koji svakodnevno po snegu i ledu uspevaju da odvezu teške pacijente do odredišta. Ovi vozači virtuozi ne pitaju da li je ulica u koju su otišli po pacijenta kojeg voze na dijalizu očišćena ili ne. Njihovo umeće dolazi do izražaja i u uzanim, zakrčenim i neočišćenim uličicama u krugu bolnica. Veliko je umeće parkirati vozilo blizu vrata objekta, kako pacijenti polupokretni, nepokretni, sa različitim poteškoćama mogu što lakše da se iskrcaju ili pak uđu u vozilo. Nema vozača koji neće, na ledenoj podlozi, pridržati slabe i nemoćne, pogurati bolnička kolica ili one pokretne krevete sa potpuno nepokretnim i teško obolelim ljudima.

Upućeni odlično znaju koje peripetije nastaju kada fistula (priključak za dijalizu stane). Šta reći za gospođu koja je u toku dijalize imala težak kolaps, i koja je zbog haosa koji je nastao zbog snega i leda prekrivenog vodom, morala da pešači pedesetak metara do vozila. I opet je dugo čekala da se zaglavljeno vozilo skloni sa zaleđene staze. I da Saša, vozač našeg kombija, nije pomogao svom kolegi, gurajući zaglavljeni kombi, ko zna kada bi, od dijalize ošamućeni, pacijenti stigli svojim kućama. Mogu da navedem primere slepe pacijentkinje, čoveka koji po ledu hoda uz pomoć štaka, sve to pokazuje da bolnički krugovi moraju biti prioritet u čišćenju snega i leda.

Slobodan Naumović,
Beograd