Digitalna (de)humanizacija trgovine
(Фото Пиксабеј)
Sa razvojem interneta stvoren je put za prelazak „stare ekonomije” u „novu digitalnu veb ekonomiju”. U „novoj ekonomiji” menja se i priroda obavljanja trgovinske delatnosti. Uporedo sa prodajnim objektima „cigla i malter”, kompanije otvaraju maloprodajne objekte po sistemu „klik i malter”. Dolaze do izražaja elektronsko tržište i elektronski kanali marketinga (e-trgovina).
Ako ostavimo po strani ostale aspekte IKT (socioekonomske, kulturološke, bezbednosne, etičke i zakonsko-pravnu regulativu) kao trajno aktuelnu temu, možemo reći da je stvoren put za prelazak „stare ekonomije” (ekonomije vođene resursima) u „novu digitalnu veb ekonomiju” (vođenu informacijama i znanjem). Po tom osnovu, trgovina iz mehaničke prelazi u elektronsku fazu razvoja. Nastaje svojevrsna trka za savladavanjem tajni ekonomsko-tehnološkog principa: inovirajte, automatizujte ili nestanite sa scene. Tržišno razvijene zemlje iskoračile su u novi tehnološki ciklus, poznatiji kao Industrija 4.0, prepoznajući internet kao informaciono-komunikacionu lokomotivu „nove digitalne veb ekonomije”, internacionalne trgovine i globalnog komuniciranja.
Dolazi do izmeštanja trgovine na digitalnu mrežu, s jedne, i razvoja novih modela trgovine: virtuelna trgovina, e-trgovina, s druge strane. Nastaje trka za uklapanjem nacionalnih tržišta u globalnu virtuelnu mapu sveta i internacionalne trgovinske tokove.
Ako danas sa istorijske distance posmatramo razvoj elektronske trgovine, s namerom da projektujemo njene buduće pravce razvoja, ne može se izbeći utisak da njen dosadašnji razvoj nije bio ni ravnomeran, ni bezbolan. On to neće biti ni u budućnosti, jer svaka etapa tehnološkog razvoja ima svoje prioritete. Daljim razvojem IKT i razvojem novih internet tehnologija, veb platformi, veb aplikacija, m-trgovine i trgovine na društvenim mrežama otvaraće se nove mogućnosti razvoja elektronske trgovine.
Tehničko-tehnološki napredak u oblasti digitalne industrije i računarstva iznedrio je veštačku inteligenciju, robote i automatizaciju, koji postaju vodeći dizajneri digitalne ekonomije i društva. Na liniji digitalne transformacije društva oglasila se i Svetska banka porukom: „Neka zanimanja će nestati zbog automatizacije, a drugi poslovi neće biti ni kreirani”. Poruka stiže za porukom. Kompanija „Fokskon tehnolodži grups”, koja u Aziji pravi „Eplove” proizvode, smanjila je broj zaposlenih za trećinu otkako su roboti ušli u njen proizvodni pogon. To znači da je u periodu od 2012. do 2016. godine u ovoj tajvanskoj grupaciji više od 400.000 radnika dobilo otkaz zbog automatizacije (roboti su gasili po 100.000 radnih mesta godišnje). U „Amazonu” trenutno radi 120.000 robota. Digitalizovane prodavnice u kojima nema kasa za naplatu niti korpi, već se kupovina obavlja putem mobilne android aplikacije postale su stvarnost kompanije „Amazon go”. U Velikoj Britaniji, koja je kolevka industrijske revolucije, od 1990. do 2016. godine broj radnika je pao za trećinu. Kompanija „Ant fajnenšel”, koja je filijala „Alibabe”, kineskog giganta elektronske trgovine, uveliko koristi veštačku inteligenciju za procenu ugovora o kreditu, umesto da angažuje hiljade službenika i pravnika iz kreditnog odeljenja.
Veštačka inteligencija i roboti menjaju tradicionalni koncept poslovanja, s jedne, i afirmišu novi koncept digitalizovanog preduzeća i „marketing-menadžment robota”, s druge strane. Već sada, kompanije iz tzv. FMCG industrije (engl. Fast Moving Consumer Goods) koriste veštačku inteligenciju (tzv. pametni softver) u promociono-komunikacionom miksu (pronalaženju – zadržavanju kupaca), oslanjajući se na strategiju „pogodite ih tamo gde su najosetljiviji”. Primer nije usamljen.
Nastaje svojevrsni zaokret u promeni snaga faktora konkurentnosti. Resursno vođena ekonomija ustupa mesto ekonomiji vođenoj znanjem, inovacijama i informacijama. S druge strane, istraživanja su pokazala da, za razliku od prethodna dva veka, sirovine, materijal, zgrade, oprema, kapital i novac (materijalni resursi), ne mogu generisati konkurentski održiv ekonomski rast i razvoj u eri „nove digitalne veb ekonomije znanja”. U prvi plan izbijaju znanje i nove ideje, koje otelotvorene kroz inovacije i patente dovode do tehnoloških promena, s jedne, i održivog rasta, s druge strane.
I pored toga, ako su i približno tačna predviđanja tehnološko istraživačke kuće „Gartner” iz SAD, da će do 2025. godine trećina današnjih poslova biti zamenjena veštački inteligentnim mašinama, akademsko-istraživačka elita se ne sme obeshrabriti, bez obzira na to što su roboti i veštačka inteligencija uveliko krenuli u ofanzivu na tržište rada, potiskujući radnu snagu iz fabričkih hala i supermarketa.
Trka između čoveka i pametnih mašina se nastavlja. Robot ili kasirka? Konačnu odluku doneće čovek.
Profesor Ekonomskog fakulteta u Nišu