Perestrojka Predraga J. Markovića
(Фото Р. Крстинић)
PJM je istoričar. Član je Saveta za brendiranje Srbije i v. d. predsednika UO Muzeja istorije Jugoslavije. Pre toga je od 2009. do 2015. bio član UO RTS-a. Savet za borbu protiv korupcije Verice Barać u svom izveštaju iz 2011. navodi sledeće: „Pojedini članovi UO RTS-a pojavljuju se i kao autori emisija ili su povezani sa produkcijskim kućama koje sarađuju sa RTS-om. Tako je Predrag J. Marković, član UO RTS-a i funkcioner Demokratske stranke, bio i autor više kvizova, za koje je, pored visoke novčane nadoknade koju dobija kao član UO, primao i honorare posredstvom firme „Film i ton”, koja je u vlasništvu njegovog oca Jovana Markovića. Inače, preduzeće „Film i ton” sa RTS-om je sarađivalo na kvizu „Visoki napon” i u prošloj godini naplatilo čak devet miliona dinara, plus je RTS za licencu toj firmi dodatno plaćao još dva miliona dinara”. U februaru 2016, oženjeni P. J. Marković je u intervjuu „Kuriru” napravio seksistički skandal kada je uvredio ministarku Jadranku Joksimović. Marković je rekao: „Osetljiv sam na žene s velikim očima koje mnogo pričaju(...), ali to je prosto jedna erotska fascinacija u tom njenom slučaju. Tu sam potpuno nekritičan.”
Reagovala je potpredsednica vlade Zorana Mihajlović: „Sada imamo Dačićevog potpredsednika koji javno upućuje seksističke i nepristojne poruke ministarki Joksimović.” Biljana Srbljanović je o Markoviću izjavila: „Ovaj ogavan seksistički ispad(...) Ima jedna tačna srpska reč za sve ove kulove(...) Ona glasi: pi**opaćenik.”
I konačno, pod uticajem Đilasovih protesta, kao čovek koji se na vreme prestrojava, P. J. Marković je u svom autorskom tekstu u „Kulturnom dodatku” lista „Politika” od 9. februara 2019, pod nazivom „Arkanizacija spomeničkog pejzaža”, potpuno popljuvao Vučićevu, SNS-ovu, ali i SPS-ovu kulturno-spomeničku politiku. PJM kaže da su grobljanski „spomenici” kriminalcima Arkanu i Magašu bolji i uspešniji od većine spomenika podignutih poslednjih godina (Nikolaju Drugom, Kralju Petru Prvom, Žabajevu, Hadžibejliju i moskovskog spomenika Petru Velikom). Sve te spomenike, ali i budući spomenik Stefanu Nemanji, PJM nipodaštava rečima: „Ovo je samo jedna epizoda u procesu pretvaranja Beograda, a pomalo i Novog Sada, u palanačko groblje. Na samom početku 21. veka podignuti su neki od najgorih spomenika”, ili „Svako poređenje ide u korist Magaševog ili Arkanovog spomenika”; „Kako je odmicao 21. vek, spomenici su bivali sve (...) neprimereniji”, i „Nemanju (...) tek čeka brukanje...” i „Spomenik Petru Velikom u Moskvi ne liči ni na šta.” ili „Ima li izlaza iz ove staze magašizacije/arkanizacije spomeničkog pejzaža?”.
U svom zanosu udvaranja Đilasu i žutoj bratiji, kada kritikuje „staromodne spomenike”, PJM je, između ostalog, prevideo moderne spomenike Zoranu Đinđiću, i spomeničku apstraktnu skulpturu Dikona i Bajića „Odavde do ovde”.
Kao što znamo, plemenite inicijative za podizanje većine ovih spomenika pokrenuo je Aleksandar Vučić. Jedan od glavnih nosilaca ove uspešne spomeničke politike je i energični Goran Vesić. Skupština Beograda jednoglasno je donosila sve ove izvanredne odluke. Vaš autor je tome dao svoj doprinos, kao odbornik sa 11 godina iskustva. Sve te odluke koje pljuje Marković od 2008. do 2019. jednoglasno je podržao SPS, čiji je Marković potpredsednik. PJM vređa i Vučića i Vesića i SNS i SPS, iznoseći sada ove neprimerene diskvalifikacije i uvrede. A kao član DS-a i DJB-a ćutao je godinama. Sada, kada je predosetio potrebu za novim prestrojavanjem i udvaranjem Đilasu i DS-u, sada je odlučio da izgovori sve najgore o delu kulturne politike koju vode Vučić, SNS, ali i SPS. Da li će bilo ko iz SPS-a dići glas protiv uvreda koje je izneo ovaj politički prevrtljivac?
Politički analitičar i odbornik SNS-a u Skupštini grada Beograda