Moja generacija je tačno znala šta hoće
Масимо Савић: За мене је песма „Хотел Калифорнија” исто што и Моцартова соната или Бетовенова Девета симфонија (Фото Anna Bonanno)
Ja sam kompletna osoba tek kada zapevam. Ta grimasa koja nastaje na mom licu je spontana, iskrena… To sam ja.
Ovim rečima počinje razgovor za naš list kompozitor i vokalni izvođač Masimo Savić, pred koncert u Sava centru, koji nije slučajno baš 14. februara, na dan kada se slavi ljubav. Jer ljubav je ono što ovog muzičara pokreće i što želi da, kroz muziku, prenese svojoj publici.
Otkriva nam da se uvek trudi da nastupa uživo jer jedino tada može da garantuje da će to biti pravi doživljaj. Ovaj muzičar, gospodstvenih manira, koji opstaje na sceni već gotovo tri decenije, primećuje promene koje se dešavaju oko njega. To se vidi i u izborima koje imamo. Ima ih previše, podvlači Savić. Prema njegovom mišljenju, ljudi više ne znaju šta žele, već samo ono šta ne žele. A to je znatno duži put.
– Mislim da je moja generacija tačno znala šta hoće. Ne zato što smo bili pametniji, već zato što nismo imali toliki izbor. Danas izbor zbunjuje – priča naš sagovornik koji iza sebe ima 20 studijskih albuma, mnoštvo prepunih koncertnih dvorana, što ga svrstava među najbolje muške vokale u regionu.
– Imam vrlo jaku samokontrolu. Shvatio sam pre više od 20 godina da ne smem stvari prepuštati stihiji kao što sam to nekada činio. Ne volim promene, ja sam tradicionalista – kaže Savić koji je karijeru počeo u grupi „Dorijan Grej”, a tokom karijere sarađivao sa poznatim muzičarima, producentima, bendovima.
Iako je iza sebe imao nekoliko hitova, Masimo je tokom ratnih devedesetih godina rešio da se povuče sa scene… Povratak nije bio lak. „Akvarijus rekords”, kako nam priča, bila je jedina kuća u Hrvatskoj koja mu je pružila ruku. Svi ostali su smatrali da je odavno zaboravljen. Prvi album, nakon povratka, bio je veliki finansijski gubitak, priznaje. Međutim, ova izdavačka kuća nije odustajala od njega. Verovala je u uspeh. I zaista, on se dogodio.
– Upravo zbog toga, „Akvarijusu” sam veran već 18 godina. Sve se bolje poznajemo. Još jedna važna stvar: ja se setim da nagradim svoje saradnike, da na Dan žena koleginicama odnesem cvet ili da im za Božić darujem poklončić. To su maniri koji su zaboravljeni. Muškarci danas ne pridržavaju kapute damama. Kada se to desi, iznenadimo se. A ne bi trebalo da je tako. Džentlmenski maniri su uvek u modi – ističe.
Masimo Savić danas mnogo radi, svira, komponuje i trudi se da to uvek bude iz srca. Mnogi ga pozivaju na saradnju, ali on smatra da to mora spontano da se desi. Rado se seća saradnje sa EKV-om jer su to bile iskrene emocije. I danas voli da sarađuje sa mladim kreativnim ljudima, a takvima smatra članove benda „Vatra” koji će nastupiti na beogradskom koncertu kao predgrupa.
– Ljudi su zaboravili na taj prvi iskonski osećaj, ono životinjsko u sebi, kada ti osećaj kaže da je neko dobar ili loš. Uvek se pokaže da taj prvi osećaj nikada ne vara – podvlači Savić kojem je 2018. godina bila veoma značajna. Objavio je album „Sada”, od kritike i publike hvaljeno delo sa 14 pesama, kojim na najbolji način obeležava 30 godina uspešne karijere.
Veoma je ponosan na svoju ćerku Mirnu koju je dobio u braku sa Enom Kondić (koja je pisala tekstove za Josipu Lisac, ali i za njega). Mirna trenutno radi tri posla i uskoro će magistrirati. Voditeljka je na zagrebačkom RTL-u, radio Anteni i Enteru. Gosti se često šale da je prava tatina kćerka. Izuzetno dobro poznaje aktuelnu muzičku scenu, ali isto tako dobro zna ko su Piter Gebrijel, Prins, „Čikago”, „Iglsi”…
– Za mene je pesma „Hotel Kalifornija” isto što i Mocartova sonata ili Betovenova Deveta simfonija. Mladi ljudi moraju doći do tih stupnjeva muzike jer ih okružuje mnogo toga, moraju da sazreju kao ljudi, da tačno znaju šta žele i da se ne obaziru na ono šta im se nudi – smatra ovaj muzičar.
Mnogo sarađuje i sa gitaristom Jogijem Lonićem koji je radio sa Alanis Moriset, a u Zagreb ga je dovela ljubav prema jednoj Zagrepčanki. Poseban mu je doživljaj da svira po klubovima u Zagrebu koji primaju svega 100 ljudi.
– Volim da se vratim iskonu, kada nije bilo sve tako sofisticirano, kada si morao da imaš kontrolu u prstima, u glasu... Rado sarađujem sa „Big bendom” Hrvatske televizije sa kojim izvodim Sinatrin repertoar i to je za mene pravi odmor. Planiram da radim i sa Ljubljanskom filharmonijom. Imam puno ideja. Nisam se ulenjio. Mojim muzičarima često kažem da ne moramo da imamo svaki dan probu, dovoljno je da mislimo o muzici. Već smo time mnogo toga uradili – sa puno optimizma ističe Savić.