Kako Meri da razume ko je zaova a ko jetrva

15. 02. 2019. 19:21

Фото Пиксабеј

U Australiji i na Novom Zelandu uglavnom se živi u kućama. Ovde kaže, u stanu se boravi a u kući živi. Kuće i dvorišta omogućili su razvijanje popularne društvene platforme - partija, okupljanje  u neradne dane, praznike, vikendima, kada jeste i kada nije crveno slovo u kalendaru. Čega se sve nisam naslušao na tim druženjima.

Oko profesora „Grifit univerziteta”, Sarajlije iz visoke politike bivše SFRJ, opet je kružok. Više njih za stolom za kojim će se potezati i kucati jakim rečima, a ne pivskim flašama.

Slušam ih iako mi je beležnica već puna mudrosti i politike. Više nego što je iznjedrila čuvena Korčulanska letnja škola (praksisovaca).

„Sa Balkanom vam je kao sa azbestnim pločama. Sve je u redu dok ne zagrebeš, a čim zagrebeš nastaje belaj. Jer, zemlje nastale između Beča i Stambola su istorijski i svakako drugačije, nedefinisane i nedovršene, naopako skrojene, sa manje prostora nego aspiracija, pa se  politički i drugi računi ne prebijaju preko glasačkih kutija nego preko nišana raznih kalibara.

Foto Piksabej

Na Balkanu vam je stalno prisutna priča o logici moći i nemoći logike. Istorijski usud „rado ide Srbin u vojnike”, koliko uzvišen, toliko i fatalan. Na Balkanu možete imati najmoderniji „ajfon”,  računar jači od „Nasinog”, auto na struju „Tesla”, ali i podmazan šmajser. Slame posute benzinom i šibica na pretek, a manjak razuma i vatgrogasaca. Pa onda spoljni faktori, sedenje na raskrsnici geostrateških puteva. Svako ko prođe sveže ti ruke, misao ili bar šamar. Jalta nije izum nastao na Jalti.”

Jedan u širem društvu grdi svog pecaroškog pobratima što su juče pokisli do gole kože na pecanju na „Džekobs Kriku”, popularnom ribolovnom rezervatu.

- Jesmo li se dogovorili da ti, ovog puta, odgledaš vremensku prognozu, a ti nisi.

- Jesam.

- Pa što nisi javio da će kiša?

- Nisam znao da će kiša.

- Kako nisi znao, ako si gledao vremensku prognozu?

- Jesam gledao, ali je ona sisata opet prenosila vreme i ništa nisam zapamtio.

- Prvo, nije prenosila vreme, nego govorila o vremenu, a prenosila je sve vreme, dok je govorila o vremenu lepe grudi. Drugo, ako već nisi video šta je govorila što bar nisi čuo?

- Kad je kamera zumira ti niti vidiš šta radi, niti čuješ šta priča. Mlatne te cunami i ne znaš kako se zoveš a ne da zapamtiš kakva će biti vremenska prognoza za naredni dan.

Zastao sam kod pokisle pecaroške braće. Setio sam se Brace, svog drugara iz ulice svoje ravnoselske mladosti. Čudaka, sanjara i zanesenjaka, koji je svaki dan u isto vreme sedeo ispred radio aparata marke „Kosmaj”, hipnotisan gledao u zeleno, magično oko i slušao jednu jedinu emisiju i to godinama - izveštaj republičkog hidro-meteorološkog zavoda o vodostaju reka, na srpskom, ruskom i francuskom jeziku.

Foto Piksabej

Naslov emisije je bio duži od svih parametara reke Dunav od Švarcvalda do Crnog mora. Za toliko vremena, koliko je potrebno spikeru, da na sva tri jezika izgovori taj dugački naziv, danas „Majkrosoft”, „Epl”, ili ”Samsung” izbace dve nove prizvodne linije svojih industrija snova. Ali sanjar i zanesenjak Braco, nikad nije pokisnuo.

Ušlo se u poznije sate, pogodnije za pijance, noćobdije, kradljivce ili tajne ljubavnike. Lagano sam pošao ka stolovima gde su i dalje prštale reči uz zvonko kucanje pivskih flaša. Pomislih, ovi se ne  ne misle lako rastajati, pa ko duže izdrži: noć, alkohol ili oni. Odšetao sam dalje.

Sluđenoj Meri Karupović, supruzi jednog od braće Karupovića, Mileta, poreklom od Banja Luke (ne iz Banja Luke) koja posle dvadeset godina braka prilično dobro ali sa jakim akcentom i greškama, govori Miletov maternji jezik, tri dokone gospođe žele da objasne  zapetljane rodbinske veze i imena rodbine. Trebaće joj a i red je da zna.

- Otac i majka tvog muža su ti svekar i svekrva. Kao i tvoj muž, trebaš ih zvati mama i tata. Tvoji roditelji, tvom mužu su punac i punica, ili tast i tašta, a on ih zove tata i mama, ili često ih i ne zove. Muževi od dvije sestre su badže, šogori. Kako se zove muž tvoje sestre?

- Ričard,

- Eto, kaže se badžo Ričard.

- Ne širi Anđelka, zbunićeš je, dobacuje druga.
- Roditelji vaših roditelja, s obje strane, su djed i baba. Muževa braća tebi su djeverovi a oni tebe zovu nevjesta. Njihova djeca su tebi Meri djeverovići a ti si njima strina i tako treba da te zovu, a oni su između sebe prvi rođaci po muškoj liniji. Prvi rođaci po ženskoj liniji su djeca od majčine i očeve sestre (od tetaka). One su zapravo udajom promijenile prezime…

Preneraženo sam slušao najuprošćenije predavanje o rodbinskim vezama, sluđenoj Australijanki, slučajno udatoj za tamo nekog Balkanca. Ovu zadnju rodbinsku liniju ni ja nikako nisam mogao dokučiti i razabrati. E, moja Meri, u kakvo si se ti kolo noćas uhvatila.
Predavanje se nastavlja.

Foto Piksabej

- Tvoja braća su tvom mužu šurjaci, šogori ili pašenozi. Njihova djeca su šurjakovići. Žena od tvog djevera (muževog brata) tebi je jetrva a vi se međusobno zovete…  Kako ono Miro?

- Pa, jetrvo, j…
Djever se naziva, djever a sestra od tvog muža je tebi zava...

- Zaova, Ilinka.

- Tvoja sestra je tvom mužu svastika, a on je njoj svak.

- Kako može biti svako, zacvili Meri.

- Ma ne svako, svak. Ono a malo više otegneš. Misliš da je nama lako s tvojim, engleskim...
Djeca od brata, ili sestre su sinovci, nećaci a oni su između sebe  bratići, sestrići ili prvi rođaci.

- U Vojvodini bi bili jednostavno braća, ali ste vi iz Bosne.

- A, ja ne. Moj muž biti može. Ja tamo nikad ići, a ni on od 1992., kaže Meri. 
- Svoj rodbini sa tvoje strane, tvoj muž, ili mladoženja je zet.

- On nije mlad oženjen. Mi mnogo godina oženjen, opet će Meri.

- Rekla sam ti ne zbunjuj je Ilinka. A bila je sve pohvatala. Moraćemo sve iz početka...

Meri je gledala čas jednu, čas drugu, čas treću gospođu. Šetali su je kao „jojo” lopticu.

Da li oni na toj australijskoj ženici, slučajno udatoj za Bosanca, hoće da iskale svoj bes i svoju muku učenja stranog jezika ili je stvarno hoće podučiti rodbinskim vezama? Ko će ga znati? Moguće je i jedno i drugo.

Sa kakvom li će oblogom preko čela samlevena Meri noćas pokušati da zaspi. Brižan Mile će pitati, šta joj je i da nije od lošeg vina?

- Ne, nego od tvoja rodbine i Bosne.

Tad ni jadnom Miletu ništa neće biti jasno.

 

Lazar Kovačić,  Gold Koast, Kvinslend Australija    

 

 

 

 

Pišite nam
Poštovani čitaoci, „Politika” je ponovo oživela rubriku „Moj život u inostranstvu”. Namenjena je pre svega vama koji živite izvan Srbije, širom sveta, koje je životni put odveo u neke nove nepoznate krajeve i zemlje.
Nadamo se da ste primetili da smo se i mi u međuvremenu malo promenili. Sašili smo novo, komotnije i udobnije digitalno odelo, ali i dalje smo prava adresa na koju možete slati svoja pisma, reportaže, zapise i fotografije.
Pišite nam kako je u tuđini ili u vašoj novoj otadžbini. Kako vam Srbija izgleda kad je gledate iz Vankuvera, Osla ili Melburna? Stanuje li nostalgija na vašim novim adresama?
A naša adresa je  mojzivot@politika.rs
Pravila su i dalje jednostavna: dužina teksta do pet hiljada slovnih znakova, da je zapisan u nekom uobičajnom formatu, najbolje vordu. Naslovi i oprema su redakcijski, tekstovi se ne honorišu i podležu uredničkim intervencijama.
Vaša Politika