Ruski Sevastopolj
Gradonačelnik Moskve Jurij Luškov posetio je prošle nedelje Sevastopolj i zatražio da se Sevastopolj i Krim – vrate Rusiji! To znači, da se opozove poklon Nikite Hruščova, koji se u trenutku poletnog raspoloženja latio (pre pola veka) karte i olovke otpisavši poluostrvo Rusiji i dopisavši ga Ukrajini. Kao veli, prostran je Sovjetski Savez. Jedna je to zemlja.Računao je. A možda i nije baš tako računao, jer ne može se tvrditi čime je sve bio motivisan Ukrajinac Hruščov.
Međutim, raspao se Sovjetski Savez. Republike ponele svaka svoje, i „ruski Krim” (pre nego što je rusificiran bio je tatarski!) ode iz države sa Ukrajinom. Ucelo sa Sevastopoljem, glavnom bazom sovjetske, a sada ruske Crnomorske flote.
Luškov nikada to nije odobrio. Još u vreme Jeljcina je ponavljao da je Sevastopolj ruski i da ruski mora i ostati. A da ne bude samo na rečima, tako se i ponašao. Izdvajao je iz budžeta Moskve i pomagao Rusima u Sevastopolju. Njih je tamo većina, kao i na Krimu.
Vreme je bilo krizno i Kremlju nije bilo do svađa s Kijevom. Pogotovo što je Leonid Kučma, ukrajinski Rus, naslednik na vlasti predsednika Kravčuka, vodio pomirljivu „rusku politiku”. A, istovremeno, i balansirao između leve i desne obale svoje Dnjestrom podeljene zemlje. Drugim rečima, Luškovu se nije aplaudiralo.
No, neki dobri svetski običaji, a među njima i smisao za strpljivost, ustuknuli su početkom ovog veka pred američkom silom, nestrpljivom da potvrdi svoje gospodarstvo svetom. S dolaskom predsednika Buša, SAD su odbacile masku spremnosti za razgovor o svetskim krizama. Udaljile su se od Ujedinjenih nacija i objavile samo jedan jedini, gvozdeni princip međunarodnog ponašanja: Dobro za Ameriku, dobro i za celi svet! Svet će slušati, a rasuđivaće gospodarica.
Počelo je, dakle, vašarskim trikovima protiv Rusije, izgurane iz već dogovorenog učešća u nadzoru i odlučivanju o statusu Kosova. Metod kojim je to učinjeno bio je sraman, ali znalo se da je Kremlj nemoćan.Zatim se produžilo američkim otkazivanjem lojalnosti sporazumu s Moskvom o antibalističkom oružju. Pa, odbacivanjem protokola o biološkom oružju. Onda izuzimanjem SAD iz odluka Međunarodnog suda, bojkotom Kjoto protokola, objavljivanjem liste proskribovanih režima (potencijalnih žrtava američkih napada), a završilo se nezakonitom anglo-američkom agresijom na Irak.
Odreknite zakoni eto vam podivljalog društva! Nema nikakvog razloga da to ne bude sasvim tako i u međunarodnim odnosima, čim se sudbina ugovorenih pravila prepusti samovolji najjačih država. Jedino je posledica sveobuhvatnija, s obzirom na to da mesto jednog posrnulog društva zauzima svet u haosu.
Elem, ako je dostupno Vašingtonu, zašto ne bi bilo i Moskvi, upitali su izgleda i u Rusiji, čim su došli do para i povratili samopouzdanje. I tako je nekadašnji usamljenički protest Luškova zbog ruskog Krima u sastavu Ukrajine, od prošle nedelje nekako dobio na snazi. Aktuelan je. Ne zvuči više kao glas izgubljenog u pustinji.
Gradonačelnik je doleteo iz Moskve pravo u Simferopolj. Tamo je pred kamerama izvrgao ruglu „doček” koji su mu priredili ukrajinski ograni bezbednosti, uručivši mu upozorenje da se suzdrži od gestova „neprijateljstva prema Ukrajini”. A onda je, bezmalo ponet na ramenima, otišao pravo na palubu čelnog broda ruske Crnomorske flote „Moskva” i održao konferenciju za novinare.Obećao je da Sevastopolj nikada neće biti ukrajinski. A da Moskva treba da preduzme korake i da Krim vrati Rusiji.
Reklo bi se, staro i već poznato od Luškova? Ne, ovog puta nije. Prisutni ministar ruske odbrane Serdjukov, nije razlagao, ali potvrdio je da Rusija, kada bude istekao zakupni rok flote – neće napustiti luku Sevastopolja!Tog časa se čulo i rusko Ministarstvo inostranih poslova rečima da Luškov jednostavno „samo izražava gledište većine Rusa, pogođenih padom Sovjetskog Saveza”. A da to kako ukrajinska bezbednost postupa prema ruskom gradonačelniku liči na gest neprijateljstva i šteti odnosima Rusije i Ukrajine.
Nastavak sledi. Recimo, otcepljenjem Krima i istoka Ukrajine, u slučaju da Vašington ne odustane od uvlačenja Kijeva u NATO. Nema osnova verovanju da će Kremlj za odobrenje da pita Ameriku. Pa, biće šta bude...