Osumnjičeni Kina, Rusija i „srpska Mata Hari"

20. 02. 2019. 23:30

Заставе ЕУ испред Европске комисије: западне службе тврде да у Бриселу оперише 250 руских и 200 кинеских агената (Фото EPA-EFE/Olivier Hoslet)

Raskol među obaveštajnim službama Belgije i najnovija afera oko neuspešnih aktivnosti belgijskih obaveštajaca uoči i za vreme nedavnih izbora u Kongu poslužila je moćnijim zapadnim službama kao povod da preko „posrednika” plasiraju nove optužbe na račun ruskih i kineskih obaveštajnih službi. Kao glavni posrednik, istovremeno i nepouzdani partner u toj špijunskoj igri obeležena je – Srbija.

Konkretno, na Dan zaljubljenih, 14. februara, ugledni belgijski dnevnik „Morgen” objavio je nimalo romantičnu vest, po kojoj su istražni organi „zapečatili” prostorije tamošnje kontraobaveštajne službe zbog, kako se navodi, niza nepravilnosti u radu. Kao šokantni detalj poslužila je „opravdana sumnja” da je neimenovani major belgijske službe stupio u kontakt sa takođe neimenovanom Srpkinjom 2016. godine i dao joj pristupne šifre tajnim elektronskim dosijeima belgijske službe. Belgijancima navodno poznata Srpkinja, opisana je kao dvostruki agent koji je verno prosleđivao informacije Moskvi.

Tema tekstova belgijskog dnevnika, 14. februara, ali i dan potom, ipak, nije bila špijunska belgijsko-rusko-srpska afera, već raskol unutar belgijske obaveštajne službe ADIV, odnosno neka vrsta rata između obaveštajnog i kontraobaveštajnog sektora, ali i unutar dva odseka – između pripadnika „mlade” i „stare garde”. Dnevnik je doslovce pojasnio u naslovu: „Raskol i paranoja u tajnoj službi”. Britanski „Gardijan”, nemački „Velt” i niz elektronskih portala, koji su preneli ovu priču, stavili su u prvi plan da je Srpkinja špijunirala EU i NATO za Rusiju. „Gardijan” je, istini na volju, relativizovao ozbiljnost čitave afere uz objašnjenje da su vesti o špijunskom skandalu u Belgiji poslate u javnost istog dana kada je britanska obaveštajna služba MI-6 objavila podatke o navodno trećem ruskom agentu koji je bio umešan u aferu trovanja rusko-britanskog dvostrukog agenta Skripalja. Utisak je da je nekome bilo bitno da se nametne zaključak da  ruske, uz njih i kineske obaveštajne službe širom Evrope sprovode špijunske „aktivnosti”, uporedive sa onim iz epohe hladnog rata.

U prilog rečenom ide podatak da je belgijsko ministarstvo spoljnih poslova pet dana pre obelodanjivanja afere zvanično upozorilo  diplomatska predstavništva u Briselu da u gradu vrvi od ruskih i kineskih špijuna i navelo niz kafana i restorana u koje ne bi trebalo navraćati, ili gde ne bi trebalo voditi poverljive razgovore. Nemački „Velt”, blizak izvorima u Lengliju, nadovezao se i objavio da u Briselu trenutno operiše 250 ruskih i 200 kineskih agenata.

Ostatak su insinuacije i dezinformacije. Primera radi, rečenica iz teksta „Morgena”, u kojoj je ironično navedeno da će šef kontraobaveštjne službe Klement Vandenbore posle zatvaranja njegove kancelarije morati da ostane kod kuće interpretirana je u nizu elektronskih medija i u brojnim tabloidima – kao kućni pritvor šefa kontraobaveštajne službe zbog špijunaže u korist Rusije!

Ništa bolje nije prošla ni Srbija, reklo bi se u ratu dezinformacija. Kako „Politika” saznaje u obaveštajnim krugovima u Beču i Minhenu, navodno tajna operacija u Srbiji 2016. godine, u čijem toku je neimenovani belgijski major odao podatke srpsko-ruskoj špijunki, nije postojala, već je Srbija greškom navedena umesto Sirije… Naime, dva belgijska kontraobaveštajca su 2016. godine sakupljala informacije o evropskim džihadistima koji ratuju u Siriji, a u daljem toku su razmenili relevantne informacije sa Beogradom, s obzirom na to da su i na našim prostorima regrutovani džihadisti. Takva razmena je u obaveštajnim krugovima Evrope normalna pojava. Ali, budući da su kontraobaveštajci tom prilikom sledili i sekundarni cilj – naumili su da dezavuišu kolege iz obaveštajne službe – obaveštajni sektor je optužio kontraobaveštajne rivale da su preko Srbije snabdevali Rusiju informacijama.

Za kraj bi valjalo prisetiti se izreke legendarnog istočnonemačkog obaveštajca Markusa Miše Volfa, koji je važio za vodećeg svetskog stručnjaka za dezinformacije: „Dobra informacija je zlata vredna, ali je i polovična dezinformacija još vrednija!”