I brod može da se izgubi
(Фотоархива Ф. Крчмар)
Zrenjanin – Brod je porinut uz veliku pompu – šampanjac je razbio narodni heroj, bili su prisutni visoki državni funkcioneri, porinuće je okupilo više hiljada građana. Plovio je nekoliko godina, a onda mu se izgubio trag. Zahvaljujući modernim istraživačima ipak se saznalo šta se dogodilo velikom plovilu.
U potrazi za interesantnim temama zrenjaninski istoričar mlađe generacije dr Filip Krčmar naišao je na interesantan podatak. Listajući lokalni list kako bi obogatio fejsbuk stranicu „Zrikipedija”, čiji je urednik, naišao je na izveštaj o porinuću broda 1960. godine u pulskom brodogradilištu „Uljanik”. Reč je o tramperu, plovilu za prevoz tereta, impresivnih karakteristika: 147,4 metra dužine, skoro 19 metara širine i visine 12 metara; motora jačine 6.250 konjskih snaga, nosivosti 12.254 tona... Brod je dobio ime „Zrenjanin”, kako ga je nazvala Milka Agbaba Crna, partizanka, narodni heroj i poslanik u Saveznom parlamentu ondašnje FNRJ kao predstavnica Zrenjaninskog sreza. Svečanost je okupila brojne građane i funkcionere iz Istre i Banata.
Pošto se brod tog imena nije više pominjao u našoj javnosti, Krčmar se zainteresovao za njegovu sudbinu. Osim što je zanimljivost o porinuću broda objavio na „Zrikipediji”, koja se bavi prošlošću ovog dela Banata, uspostavio je i kontakt sa sličnim znatiželjnicima koji se u Puli okupljaju oko istog medija, ali na stranici „Pula iz vremena SFRJ”, i pitao ih da li nešto znaju o pomenutom brodu. Oni su uspeli da pronađu novinski izveštaj o njegovom porinuću u „Glasu Istre”, sličan onom u ovdašnjem listu „Zrenjanin”. Osim te informacije, o naknadnom „životu” trampera nigde nije bilo ni reči, ni u zavičajnoj literaturi, pa ni u katalozima brodogradilišta „Uljanik”.
– Kao da je u zemlju propao – vajkao se istoričar Krčmar. – Ipak – nastavlja on – uporniji članovi pulske nostalgične grupe došli su do kataloga iz kojeg se vidi da je „Zrenjanin” ubrzo po porinuću prodat indijskom pomorskom preduzeću „Ratnakar kompani” iz Kalkute. Novi vlasnik dao mu je i novo ime – „Ratna uša”. Na sanskritu to znači „Ušin dragulj”, a pošto je Uša božanstvo, moglo bi se reći da je brod nazvan „Božanstveni dragulj”. A 1978. brod je opet prodat. Zaplovio je pod zastavom Maldiva i nazvan je, po jednom maldivskom ostrvu, „Hanimado”. Nakon desetak godina plovidbe, na njemu je, prilikom prolaska pored indijske luke Tutikorin, došlo do požara, koji se pokazao kobnim. Brod je potpuno havarisan, a posle dve godine ostaci su odšlepani u luku Čitakong u Bangladešu, gde je verovatno isečen i kao staro gvožđe dospeo na pretapanje u neku železaru.
Protiv slične sudbine ovih godina bori se i celo brodogradilište „Uljanik”. Osim crnih vesti koje iz njega dolaze, početkom februara se pojavila poruka njegovih preostalih radnika. Oni su zatražili da se spase oko 200 mačaka koje su se u njemu namnožile i poruka je naišla na razumevanje. Mačke će izgleda biti zbrinute, ali, što se tiče brodogradilišta, neizvesnost još traje.