Lekari nemaju vremena za pacijenta

04. 03. 2019. 18:32

(Фото: Пиксабеј)

Da li imate poverenja u svog lekara? Sudeći po najnovijim istraživanjima sve je više pacijenata koji počinju da sumnjaju u savete lekara, ali je i sve veći jaz između lekara i pacijenta. Stručnjaci okruženi elektronikom i pritisnuti administrativnim poslovima sve manje pažnje posvećuju čoveku koji je došao zbog zdravstvenog problema kod njih, prenosi „Njujork tajms”.

„Uvek sam voleo svog doktora opšte prakse, kad god sam došao u njegovu ordinaciju osmehivao se, pitao me za decu, diskutovali smo o fizičkim aktivnostima, trčanju u njegovom i košarci u mom slučaju. Tokom dve decenije poverili smo jedan drugom i ambicije da postanemo pisci. Ipak, sumnjam u njega kao stručnjaka. Na primer, požalio sam se da me boli vrat, najverovatnije zbog dugog sedenja ispred računara. Predložio je da nosim kragnu, a na moje pitanje da li je to neophodno, odgovorio je: nije”, piše reporter „Njujork tajmsa”.

Ovaj lekar nije pregledao pacijenta, niti ga je pitao za vrstu tegoba koje oseća, nije mu predložio ni vežbe koje bi mogle da mu olakšaju problem, već ga je uputio kod ortopeda.

„Ovakvi slučajevi daleko su češći nego pre dve decenije. Danas je veoma frustrirajuće biti pacijent, a mnogi od njih primorani su da menjaju lekara opšte prakse prilično često”, kaže dr Majkl Fleming, bivši predsednik Akademije porodičnih lekara SAD.

Prema studiji objavljenoj u Žurnalu porodične prakse, svaki peti pacijent napušta svog lekara opšte prakse. Udaljavanje lekara od pacijenta danas je još primetnije, pošto u toku posete pacijenta oni najčešće unose podatke u kompjuter, a manje pažnje posvećuju bolesniku.

„Elektronski medicinski zapis pretvorio je porodičnog lekara u tehničara koji unosi podatke”, kaže dr Rasel Filips, direktor Centra za primarnu negu u Medicinskoj školi na Harvardu.

Istraživanje objavljeno prošle godine u Analima interne medicine oslikava današnji odnos porodičnih lekara prema pacijentima: dok su u ordinaciji sa pacijentom, oni samo 53 odsto vremena provedu u direktnom razgovoru sa osobom koja im se obraća za pomoć, dok sve ostalo vreme obavljaju administrativne i druge poslove.