Ukradena slova sa spomenika pilotima braniocima Beograda
Са обележја су од укупно 36 словних знакова скинута 24 (Фото Раде Крстинић)
Kradljivci bronzanih i mesinganih predmeta ne miruju, pa im tako izgleda nije ni važno mesto sa koga uzimaju „repromaterijal”. Za 200-300 dinara koliko dobiju za kilogram robe na otpadu sekundarnih sirovina uništavaju i spomen-obeležja.
Jedan od spomenika koji je ovih dana postao meta vandala podignut je u znak sećanja na pilote branioce Beograda u bombardovanju aprila 1941. godine. Obeležje se nalazi na Zemunskom keju u blizini hotela „Jugoslavija”. Kada su sa ovog spomenika poskidana 24 bronzana slova od ukupno 36 nije poznato, ali ovo je treći put u poslednja dva meseca da se sa obeležja u prestonici kradu bronzani elementi.
Ko stoji iza ove krađe još se ne zna, ali ne treba zanemariti činjenicu da se u blizini spomenika nalaze splavovi, koji najverovatnije imaju video-nadzor.
Podignuto kao uspomena na pilote koji su život dali za slobodu otadžbine, obeležje ipak nije spomenik kulture. Zbog toga se o njemu ne stara Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, već je prema propisima u nadležnosti opštine. Na ovom mestu nalazi se „granica” između Novog Beograda i Zemuna. Prema informacijama dobijenim juče deo gde se nalazi spomenik pilotima u ingerenciji je opštine Zemun.
Da li će i kada ovo obeležje, čiji je autor Miodrag Živković, biti obnovljeno nije poznato. Bilo bi dobro da spomenik podignut 1994. godine svoj prvobitni izgled dobije pre 6. aprila kada se tradicionalno obeležava pogibija 11 pilota, koji su kao deo protivvazdušne odbrane Kraljevine Jugoslavije branili nebo nad Beogradom.
– Ovo je vandalizam i čin za svaku osudu. Pretpostavljam da ovi koji su krali slova nisu znali ni šta skrnave. Nadam se samo da će lopovi biti otkriveni, a spomenik obnovljen pred godišnjicu. U bombardovanju Beograda poginulo je deset pilota šestog puka i Živica Mitrović iz 31. grupe Drugog vazduhoplovnog puka, koji im se priključio. Dan-dva pre bombardovanja Beograda oni su bili u Mostaru i branili granicu od napada fašističke Italije koja je prodirala u Albaniju. Posle informacije koju je dobavio pukovnik Vladimir Vauhnik da se sprema napad na Beograd oni su povučeni u prestonicu – priča Velibor Vukašinović, predsednik Udruženja vazduhoplovne industrije Srbije.
Poslednju noć, kako kaže, proveli su u kafani „Zora” u Makedonskoj ulici. Veselili su se, pevali, prkoseći smrti koja se nadvila nad njima. Negde pre ponoći u kafani je zazvonio je telefon. Miloš Žunić zvani Kazanova dobio je poziv da se jave na aerodrom koji se tada nalazio na Tošinom bunaru.
Na Beograd se tog i narednih jutara sručio bes oko 500 Hitlerovih bombardera i lovaca.
Grad je bombardovan u četiri naleta, a naši piloti su uspeli da obore nekoliko desetina nemačkih letelica.
U prvim danima bombardovanja grada poginuli su Miloš Žunić, Živica Mitrović, Miho Klavora, Jovan Kapešić, Dušan Borčić, Dobrica Novaković, Branislav Todorović, Milutin Petrov, Karlo Štrebenek, Vladimir Gorup i Milivoje Bošković.
U Beogradu se nalazi Ulica deset avijatičara.
– Nažalost, naši napori da Živicu uvrstimo u heroje koji su dali život braneći nebo nad Beogradom nisu uspeli iako to pokušavamo od 1985. godine. Treba istaći da je Živica bio stacioniran u Kragujevcu. Patrolirajući, on je čuo da je Beograd napadnut i bez premišljanja krenuo je u njegovu odbranu – napominje Vukašinović.