Branko Parać je poginuo u Brzanu
Парк који је понео име Бранка Параћа (Фото М. Ћурчић)
Za pohvalu je što će u čast i kao znak poštovanja narodnog heroja Branka Paraća Relje, predratnog radnika Zavoda za izradu novčanica u Topčideru, park ispred OŠ „Stefan Nemanjaˮ u Beogradu ubuduće nositi njegovo ime. Stoga treba ispraviti i netačnost o mestu njegove pogibije.
Branko Parać Relja stradao je u obračunu sa četnicima u selu Brzanu, a ne „u toku borbi kod Lapovaˮ, kako je objavljeno u „Politici” 6. marta ove godine. Za ovu tvrdnju je i spomenik Paraću podignut pre više decenija, i to – bukvalno ispred kapije kuće strica poznatog srpskog istoričara Jeremije Mitrovića, pred kojom je poginuo.
U Brzanu, mestu najbližem Batočini, sve vreme do oslobođenja bio je stacioniran moto-mehanizovani bataljon nemačke vojske, a četnici su napali Paraćeve partizane dolazeći iz Komarica, najverovatnije preko Straževice i velike šume Rogot, između Brzana i Batočine.
Toliko što se tačnosti informacije tiče. Nažalost, ovakve omaške kad se lokalizacije i događaja, pa čak i značajnih mesta tiče „nalaze se i u monografijama koje objavljuju oni kojima je struka istorijaˮ. Posebno kad je reč o starim mestima, dosta značajnim kroz istoriju. U šumi Rogot (između Batočine i baš Brzana, osnovan je, na primer, Lovački savez Srbije (Kralj Milan), ali se to, kao i poznato paleolitsko stanište Gradac, pripisuje Kragujevcu (monografija o Kragujevcu autora Boriše Radovanovića), iako su oba ova značajna mesta na samo kilometar-dva od Batočine (i Brzana), a više od 30 od Kragujevca. Uzgred, ne jednom, pisalo se da je u istoriji poznata „Menzulanaˮ, u kojoj je konačio čak i Sulejman Veličanstveni, u putopisima zapisana „u Batočiniˮ, u stvari takođe u Brzanu, mada su je mnogi pripisivali opet – Lapovu!
Mihajlo Radovanović, Beograd