Bilo jednom u Banatu
Мјузикл зрењанинског позоришта „Тоша Јовановић” гостовао у Позоришту на Теразијама (Фото И. Милутиновић)
Bio jednom jedan imućni grof. Vatreni zaljubljenik u glumu, pozorište i lepu peštansku glumicu. Zbog nje i njene putujuće družine odlučio je da sagradi pozorište u Banatu. Bilo je to 1839. godine u Bečkereku, gradiću nasred panonskih polja, na jugu Austrijske carevine. Tako barem kaže legenda u koju su poverovali Zrenjaninci, a pozorište iz tog grada na Begeju, „Toša Jovanović”, pretočilo ju je u svoj prvi mjuzikl – „Bilo jednom u Banatu”.
Priča o velikoj ljubavi iz koje se rodio i opstao banatski hram umetnosti sinoć se preselila u Pozorište na Terazijama. Na daskama, gde se igraju brodvejski mjuzikli, više od 60 glumaca dramske i lutkarske scene zrenjaninskog teatra nije samo dočaralo ljubavnu dramu nego celu galeriju živopisnih likova iz Velikog Bečkereka u prvoj polovini 19. veka – ljude i njihove ćudi, maštarenja, spletke, nadjačavanja moćnika ali i to kako su se prilike u Evropi tog vremena održavale na tadašnji austrijski Banat i njegov razvoj.
Osim u muzičkim i plesnim tačkama, publika je mogla da uživa i raskošnim kostimima u koje su se glumci i igrači presvlačili a nosili su ih veselo, slaveći ne samo pozorište i umetnost nego i život.
Izgradnjom pozorišta s baroknim enterijerom, grejanjem i osvetljenjem u koje je dolazila gospoda u frakovima, uz pratnju dama u najboljim haljinama, Bečkerek je pokazao ekonomsku snagu. Ali zgrada pozorišta u koju je, prema drugoj legendi, bio preuređen žitni magacin važna je i zbog toga što je postala centar kulturnog života u kojem su se igrale predstave na nemačkom, mađarskom, srpskom jeziku. Zdanje namenu nikada nije menjalo.
– Uloga pozorišta u društvu oduvek je bila važna zato što njegov zadatak nije samo da zabavi nego i prosveti, ali tome se ne pridaje mnogo značaja. Zato stalno traje borba da teatri opstanu, što je u unutrašnjosti jako teško, ali za divno čudo još traju – kaže reditelj Vladimir Lazić i direktor Pozorišta lutaka „Pinokio”.
Lazić i Željko Mijanović napisali su tekst za komad „Bilo jednom u Banatu”, a Mijanović je autor stihova za songove. Kompozitor je Ninoslav Ademović, koreografkinja Milica Cerović, scenograf Filip Jevtić, kostimografkinja Vanja Popović, a pomoćnica reditelja Senka Petrović.