Ljubi predsednika svog
Ja sam predsednik tvoj. Nemoj imati drugih predsednika osim mene. Ovo je najvažnija Putinova zapovest, potvrđena ove nedelje u novim zakonima čiji je smisao da, pod pretnjom zatvora i novčane globe, odvrate svaku pomisao građana i medija da se sme kritikovati Kremlj.
Vladimir Putin je pre nekoliko dana potpisao dva pravna akta kojim se predviđaju drakonske kazne za, kako se navodi, uvredu države i njenih institucija i zvaničnika i širenje lažnih vesti na svetskoj mreži. Glavni mediji su već odavno u rukama vlasti, a sad se preuzima kontrola i nad internetom. I pored toga što se i dosad veoma vodilo računa o tome šta se štampa i ide u etar, na sajtovima i društvenim mrežama uvek su se nalazile neverne Tome koje su sumnjale u vođinu promisao, pa će njihova skepsa odsad biti propisno sankcionisana. Odlučivši da ukine i to malo slobode, vlada sa Crvenog trga se primakla kineskom idealu demokratije.
DUMINE TABLICE: Kad su prošli u Dumi, zakoni su stigli Putinu na potpis i sad su uvedene zatvorske kazne za pojedince i digitalne medije koji šire informacije shvaćene kao nepoštovanje države i članova vlade. Tužilac je stekao pravo da, i ne čekajući odluku suda, ugasi sajtove čim posumnja da su objavili nešto što država ne smatra istinitim. Ukoliko se pojedinci na društvenim mrežama ili portali drznu da ponove „delikt”, mogu da završe 15 dana iza rešetaka ili da plate kaznu u visini i do 23.000 dolara. Kako su objasnili iz Kremlja, cilj ovih zakona je da spreči sramoćenje Rusije i širenje neistina. Šta to znači u praksi? Država je arbitar koji određuje šta je istinit podatak i šta je istinito mišljenje. Rusi ne mogu da kritikuju spregu vlasti i oligarha jer će uvrediti zvaničnike. Ne smeju da preispituju ratove u Ukrajini i Siriji da ne bi osramotili Rusiju. Nema priče o aneksiji Krima jer je zvanična istina da je to vraćanje matici. Zabranjeno je sramotiti funkcionere pominjanjem „Panamskih papira” i drugih dokumenata u kojima se navodi da su se ti isti funkcioneri koji se lako vređaju obogatili pljačkanjem države, čiju čast toliko brane pomenutim zakonima.
NEKAŽNjENE LAŽI: Ruska vlada smatra da je njeno pravo da presuđuje šta je neistina i posle prošlih predsedničkih izbora u SAD, njoj se zaista i mora priznati da predstavlja autoritet na polju lažnih vesti. Ljudmila Ulicka je ove zakone nazvala „otvorenom cenzurom”, ali u Kremlju ističu da samo žele da stanu na rep dezinformacijama. A šta kad je država najveći izvor lažnih vesti? Koja je kazna za vladu koja tvrdi da je zemlja samodovoljna svetska sila kojoj ništa ne smetaju zapadne sankcije, a ima ekonomiju manju od ekonomije Italije ili Teksasa? Najveća lažna vest je ona o demokratiji i izborima u Rusiji. Nema ni vladavine naroda ni legitimnog dolaska na vlast kad Putin zauzda medije, pohapsi opozicionare i na biralištima se suoči samo sa „svojim” protivkandidatima. Kad to ne bi bilo kažnjivo, trebalo bi reći da je osnovna pretpostavka demokratije – smenjivost vlasti, a da Putin vlada skoro 20 godina i nesmenjiv je. Dok su još smeli, Rusi su se na društvenim mrežama i u komentarima ispod vesti na alternativnim sajtovima šalili da će u svakom slučaju biti krivi na osnovu jednog od dva nova pravna akta. Ako budu kritikovali vladu, biće kažnjeni na osnovu zakona o zabrani vređanja funkcionera, a ako je hvale, odgovaraće na osnovu zakona koji zabranjuje lažne vesti.
OROČENA STABILNOST: Druga mogućnost je, naravno, nemoguća jer je laž postala zvanična istina. Ovim zakonima, Rusija se približila Kini, koja odavno cenzuriše internet i blokira domaće i strane kritične sajtove. U Moskvi uveliko rade i na „osamostaljivanju” interneta i traže od provajdera da saobraćaj usmeravaju ka tačkama rutiranja pod kontrolom vlade. To znači da će Kremlj onemogućavati pristup društvenim mrežama i sajtovima sa nepoželjnim sadržajem, što je svrha i kineskog „vatrenog zida”. Rusiji je teško da se odluči između dve ideje. Prva je da ima svoj sistem, svoj put i da je ne zanimaju zapadne vrednosti. Druga je potreba da, ipak, simulira zapadno uređenje kao kad organizuje izbore, bez obzira na to što na njima Putin pobedi u prvom krugu sa skoro 80 odsto glasova. U manjoj meri to se dešava i u Pekingu, pa su tamo nedavno objavili pandan redovnom izveštaju Stejt departmenta o stanju ljudskih prava u svetu. Tako je jednopartijski režim koji zabranjuje slobodu govora, šalje disidente u zatvor a muslimane u logore za prevaspitavanje, izrazio zabrinutost zbog stanja ljudskih prava u Americi. Komunistička partija je zabrinuta što se u SAD navodno urušavaju vrednosti do kojih joj je mnogo stalo – medijske slobode i rasna jednakost. Kad su u fazi da brane svoju autokratičnost, ruska i kineska vlada ističu da su njihovi sistemi garanti stabilnosti i da je to važnije od demokratije. Jedino je nejasno zašto su, kad su toliko stabilne, od sopstvenih građana opasane „kineskom zidom”.