Obnovljiva energija iz biomase

26. 03. 2019. 09:57

(Фото Фрипик)

Tvrdnje da izgradnja mini-hidroelektrana u Srbiji nema alternativu, kako se navodi u prilogu „Argumenti za i protiv izgradnje mini-hidroelektrana”, u „Politici” 7. marta 2019. godine, nisu ubedljive. Ukupna predviđena snaga MHE je 150 megavata, dok je ukupna snaga ugovorenih vetrogeneratora 1.080 megavata. Oba načina proizvodnje energije su nepouzdana, jer zavise od spoljnog uticaja, odnosno vode i vetra. Ako izgradnja MHE ne uključuje regulaciju bujičnih poplava i razvod izvorske vode stanovništvu, ne treba ih ni graditi.

Vetar duva 2.300 sati godišnje i samo tada može da se proizvodi struja vetrogeneratorima. Jedan instalisani megavat proizvede 2.300 megavat-sati, po ceni od 92 evra za megavat-sat. Za 12 godina, koliko smo obavezni da kupujemo struju, dobija se 539.200 evra. Za izgradnju se ulaže 1.300.000 evra za megavat. Pošto su troškovi za rad postrojenja mali, jer je sve automatizovano, to se naplati dvostruko od uloženog. Slično je i sa MHE i solarnim elektranama, za koje su postojali planovi, ali se sada ne pominju.

Sinhronizacija rada vetrogeneratora ukupne snage 1.080 megavata i termoelektrana ukupne snage 4.000 megavata, čiji blokovi rade sa fiksnim parametrima, ozbiljan je problem. Ulaz na mrežu snage 1.080 megavata kad vetar dune i smanjenje proizvodnje struje, kad vetar oslabi ili prestane, treba da prate termoelektrane na ugalj, čiji je rad vrlo inertan, a cena struje niska, 25 evra za megavat-sat?

Proizvodnja obnovljive energije iz biomase najpovoljnija je za nas. Od biomase (miskantus, čičoka, kukuruzna silaža) proizvodi se toplotna i elektroenergija po potrebi. Ulaganja za postrojenje elektrosnage jedan megavat je 2.500.000 evra. Za rad postrojenja od 6.000 sati godišnje potrebno je 20.000 tona biomase, po ceni od 20 evra za tonu. Proizvelo bi se 6.000 megavat-sati elektroenergije po ceni od 92 evra za megavat-sat, 6.000 megavat-sati toplotne energije po ceni od 50 evra za megavat-sat i 10.000 tona organskog đubriva po ceni od 15 evra za tonu.

Ukupna vrednost proizvodnje bila bi 1.002 000 evra. Kad se odbiju troškovi za biomasu od 400.000 evra ostaje 602.000 evra godišnje za vraćanje kredita i ostale troškove. Nakon 12 godina, postrojenje bi ostalo nama, prodajna cena struje bila bi manja, ali bismo dobili postrojenje koje proizvodi zelenu energiju po potrebi, i prihod za 60 radnika.

Ovakva postrojenja mogu se graditi, za početak, na neuređenim deponijama pepela termoelektrana, koje pokrivaju ukupnu površinu od 1.600 hektara. Polovina ovih površina može se koristiti za proizvodnju biomase, tako što bi se postojeći postupak transporta i deponovanja pepela adaptirao na recirkulaciju i taloženje, što bi omogućilo deponovanje na manjoj površini i zalivanje biljaka prelivnom vodom iz taložnika.

Gajenje biljaka za proizvodnju biomase može se proširiti na rudnička jalovišta i poljoprivredno zemljište, od nje bi se proizvodila obnovljiva energija i tako se dopunjavala proizvodnja iz uglja, uz zapošljavanje naših radnika.

Za izgradnju probnog postrojenja najpovoljnija je TE „Kolubara”, gde je nešto već probano pre 30 godina.

Mioljub Stanković,
dipl. maš. inž.