O životu i o smrti
Јасна Ђуричић, Милутин Милошевић, Нада Шаргин и Небојша Миловановић (Фотографије Никола Ристић)
Ovih dana nastavljeno je snimanje dugonajavljivanog TV filma posvećenog bombardovanju zgrade RTS-a, za koji je prvobitno bio i raspisan konkurs na kojem nije izabran nijedan kandidat, da bi, ipak, na kraju javni servis odlučio da angažuje scenaristu Predraga Perišića i režisera Predraga Velinovića. Ovo bi trebalo da bude, bar po tematici i delikatnosti teme, jedan od najvažnijih RTS-ovih poduhvata decenije, ali novinari koji su u petak došli na set TV filma pod nazivom „O životu i o smrti” nisu stekli, nažalost, takav utisak. Nemogućnost fotografisanja, neadekvatan skučeni prostor kojem se nije moglo prići i koji ne dočarava velelepnost, lepotu i značaj filma, ali, pre svega, nepojavljivanje tvoraca filma, scenariste i reditelja, od kojih bi saznali nešto više o ovom ostvarenju, ostavljaju gorak ukus i osećaj da ovaj projekat nikome ne znači ništa, a pogotovo ne onima koji stoje iza njega i koji su najviše osetili posledice tog bombardovanja. Toliko o životu i o smrti.
Iz pres-materijala saznajemo da je film „baziran na tragičnom događaju bombardovanja zgrade Radio-televizije Srbije u aprilu 1999. godine i, iako ne predstavlja dokumentarno uobličavanje ove pojedinačne i kolektivne traume, kroz formu igranog omnibusa, predstavlja svojevrsnu posvetu žrtvama...”
Takođe, u tom tekstu koji smo dobili na setu piše i da „TV film ’O životu i o smrti’ obuhvata pet fiktivnih priča koje povezuju naizgled nepovezane grupe junaka čije će se životne putanje, igrom različitih okolnosti, ukrstiti u noći bombardovanja zgrade Radio-televizije Srbije. Mlada porodica koja čeka prinovu, majka i ćerka koje pokušavaju da prevaziđu uzajamnu otuđenost, mladić i devojka koji jedno u drugom pronalaze nadu i utehu – samo su neke od priča u kojima mikrodrame naizgled običnog svakodnevnog života uhvaćenog u jednom sudbonosnom danu i na jednom mestu postaju deo veće panorame o životu i o smrti...”
Predrag Perišić, profesor filmskog i TV scenarija, poznat je i po svom dugogodišnjem radu kao dramaturg i urednik u RTS-u. Autor je i scenarista više desetina emisija i serija koje su obeležile istoriju, između ostalih, šou programa „Obraz uz obraz”, „Maksimetar” i TV serije „Policajac sa Petlovog brda”, a poznat je i po svojim scenarijima za kultne filmove „Ljubavni život Budimira Trajkovića”, „Rad na određeno vreme”, „Hepi end”, „Nije lako sa muškarcima” i „Senke uspomena”.
Opus reditelja Predraga Velinovića obuhvata filmove „Senke uspomena”, „Volim te najviše na svetu”, „Motel Nana”, a u bogatu tradiciju TV drama i TV filmova javnog servisa spadaju i njegova ostvarenja „Lakši slučaj smrti”, „Dvoboj za troje” i „Zajedničko putovanje”.
U filmu „O životu i o smrti” uloge tumače Dragan Petrović Pele, Dara Džokić, Nada Šargin, Milutin Milošević, Nebojša Milovanović, Jasna Đuričić, Danijela Kuzmanović, Strahinja Blažić, Milica Sužnjević, Nataša Perić, Pavle Mensur...
Urednik filma je Kristina Đuković, producent Dragana Bogdanović, izvršni producent Milorad Konrad, direktor fotografije Milorad Glušica, kostimograf Aleksandra Aleksandrić, scenograf Miroslava Andrejević.
Na setu smo zatekli glumicu Nadu Šargin koja nam je ljubazno objasnila da glumi mladu pijanistkinju koja živi u Americi i koja uoči bombardovanja dolazi u Beograd da održi koncert, u znak svojevrsnog protesta, verujući da muzika može da bude lek i da olakša sumornu svakodnevicu. Njenu majku tumači Dara Džokić, sa kojom ima hladan i zategnut odnos.
– Ova priča dešava se u samo jednom sudbonosnom danu, uoči samog bombardovanja, a ujedno se bavi i odnosom majke i ćerke, kao i time koliko jedan dan može da dovede do nekog rešenja. Sa Darom Džokić sam i ranije sarađivala i zaista uvek uživam kada radim sa njom. Priča i likovi su izmišljeni, možda je scenarista bio inspirisan nekim ljudima i događajima... Zanimljivo je da svaka priča obrađuje međuljudske odnose i bavi se svakodnevnim problemima običnih ljudi – ističe ova glumica pred kojom je vrlo dinamičan poslovni period. Ovih dana gledamo je i u seriji „Grudi”, takođe na RTS-u, a veoma se raduje snimanju prvog filma Milice Tomović „Kelti”. Uskoro je očekuje i uloga u „Živom čoveku” Olega Novkovića, u kom će zaigrati zajedno sa Nikolom Đuričkom. I to nije sve. U narednom periodu nastaviće snimanje serije „Dug moru” Gorana Gajića, a na jesen filma „Trag” Nenada Pavlovića. Nedavno je završila svoje obaveze u filmu „Otac” Srdana Golubovića od kojeg svi mnogo očekuju.
– To su sve manje ili više sporedni likovi, ali meni to u ovom trenutku prija, jer je reč o jako dobrim ulogama i potpuno različitim karakterima, tako da uspevam sve da uklopim – ističe Šarginova.
U filmu Milice Tomović čeka je pravi glumački izazov, i totalna transformacija.
Primećuje da je u poslednje dve godine i kod nas hiperprodukcija serija, što, sa jedne strane, daje priliku i drugim glumcima da pokažu svoje umeće. Mnogi su počeli da se bude i potvrđuju u svojim četrdesetim godinama, što je pohvalno.
– Sada ima više ima mesta za ljude koji su zaslužili da budu na televiziji. To je najveći adut ovog procvata serija. Naravno, dešava se i da se nekad nešto snima i prebrzo, u ne baš najboljim uslovima. Ali zato sve više ljudi dobija šansu da pokaže svoj raskošni glumački talenat, kao na primer Nebojša Dugalić, koji je vrhunski glumac i kog tek sada gledamo u mnogim serijama.
Na snimanju smo sreli i Nebojšu Milovanovića, koji nam je, gotovo šapatom, dok su kamere iza nas bile uključene, rekao da u ovom TV filmu igra novinara RTS-a koji baš tih dana, uoči bombardovanja, odlučuje da ocu priredi rođendansko iznenađenje. Izvodi ga iz staračkog doma i odvodi na pecanje. U tim trenucima mira, otvaraju se i jedan drugom saopštavaju ono što nikada ranije nisu.
– Ti trenuci iskrenosti, otvorenosti, naglašene osećajnosti bili su tako karakteristični u tom teškom periodu za sve nas. Prisustvo smrti je doprinelo da se i život intenzivnije odvija, u nekim malim ljudskim stvarima, međuljudskim odnosima – sa puno strasti priča o ovom televizijskom projektu Milovanović, pojašnjavajući nam da akteri filma nisu stvarni ljudi koji su stradali, već da je sve to piščeva fikcija, neki novi likovi, scene...
– Predrag Perišić, citirajući Ivu Andrića na prvoj stranici scenarija, objašnjava koliko se često literatura i život prepliću. I tu smo napravili neku vrstu otklona. Naša misija je da podsetimo na ono što nam se svima dogodilo i da ne dozvolimo da se to ikada zaboravi, u tome je suština – podvlači Milovanović.
U poslednje vreme ga često gledamo i kao voditelja na RTS-u, na šta je veoma ponosan. Tvrdi da je sa zadovoljstvom prihvatio poziv urednice zabavnog programa Olivere Kovačević da se oproba i u ovom poslu. I publici se to dopalo, a i njemu je bio pravi izazov, jer je sasvim drugačije od svega što je do tada radio.
– Za mene je to bilo sjajno iskustvo, a posebno mi je drago što sam pohvale dobio i od publike. Koliko sam ovom poslu pristupio celim bićem i krajnje posvećeno, toliko sam i ja mnogo toga naučio o televiziji i živom programu, što je za mene bilo potpuno otkriće. Sada mogu da kažem da sam se na televiziju navukao i da mi jako prija. Shvatio sam da televizija zahteva brzu misao, koncentraciju i lakoću vladanja scenom. Zadržao sam neku vrstu svog glumačkog integriteta, a sa druge strane, dao sam nešto sasvim drugo što je svojstveno televizijskom programu. A što je najvažnije, shvatio sam koje je to gorivo koje nas sve pokreće ispred kamera. To je adrenalin. I to mi se veoma dopada – priznaje nam Nebojša Milovanović.