Zakone imamo, ali ih ne sprovodimo
(Новица Коцић)
Čitam tekst Zorana R. Tomića, redovnog profesora Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu „Srbija na raskrsnici” („Politika” od 25. 2. 2019, rubrika „Pogledi”), drugi pa i treći put. Navedeno je dosta toga šta treba uraditi i šta treba da ima jedna moderna država kada se stvara. Uvaženi profesor Tomić predlaže da biramo ustavotvornu skupštinu i donesemo „totalno novi ustav”. Dakle, rušimo sve i krenimo od početka. Često čitam da mi Srbi bolujemo od raznih mitova, ali se nigde ne pominje najbolniji, a to je mit da ništa ne valja od onoga što su prethodnici stvorili, mi smo najpametniji, pa zato treba rušiti sve ono što je stvoreno pre nas i graditi od početka.
Vreme je da počnemo da se lečimo od te bolesti, da uvažavamo prethodnike, da ne rušimo njihovo, već da dograđujemo i gradimo.
Neki od predloga uvaženog prof. Tomića nisu nešto novo, kao npr. „ažuriranje jedinstvenog biračkog spiska”. To je obaveza službenika koji se bavi tim poslom. Samo treba tu obavezu nadograditi odredbom da službenik kod koga se otkrije da ne ažurira redovno birački spisak automatski „leti” s posla. Predlog da se približavamo Evropskoj uniji je u redu, ali kako da joj se približimo kad stalno beži od nas. Zato, mi treba da preduzimamo sve ono što vredi u Evropskoj uniji, i ne samo u njoj, već u celom svetu, i da se borimo sopstvenim snagama da napredujemo, pa i da postignemo i više od njih. Ako to uradimo, onda će EU trčati za nama, a ne mi za njom. Ako se mi sami ne izborimo za visok standard, za uzajamno poštovanje, za striktno sprovođenje zakona, niko nam ne može pomoći, pa ni novi ustav.
Sve što sam pročitao u tekstu „Srbija na raskrsnici” predlagali su DOS-ovci i obećavali da će uraditi. Mnogo toga su uradili, ali nisu primenili. Uveli su eksperte, a oni su učinili da se narodu ogadi reč ekspert. Kritikovali su partijsko zapošljavanje u doba komunizma, a ono je bilo „majka Mara”, odnosno ništa u odnosu na ono što su oni uradili, a ovi posle njih usavršili. Sudstvo je postalo još zavisnije, a takse su takve da do pravde može da dođe samo bogat. Pa i krivdu da pretvori u pravdu uz pomoć dobrih advokata i lobista. Što se tiče razdvajanja crkve od države, koliko vidim, crkva je odvojenija od države nego u vreme komunizma. Kako sada narod naučiti da ne krade kada je iskusio da je bolje prošao onaj koji je u vreme tajkunske privatizacije pokrao sve ono što je taj narod stvarao decenijama u doba socijalizma? Kako privoleti dijasporu da pomogne kada su u džakovima slali novac za rušenje komunističkog režima, a taj novac završavao je u džepovima pojedinaca? Zašto predlog „pojačane višestrane autonomije Vojvodine” kada Evropa teži jedinstvu?
Naš glavni problem je to što ne poštujemo i ne sprovodimo zakone koje smo doneli, pa mislimo, ako ih promenimo, da ćemo ih poštovati. Od toga nema ništa. Uz to, treba da naučimo da nadograđujemo i poštujemo ono što su naši prethodnici uradili, i da jedni od drugih učimo i da se ispomažemo.
Ljubiša Spasojević,
Lučani