Laletova pravila

Aleksandar Apostolovski

31. 03. 2019. 20:30

Д. Стојановић

Čovek koji je napisao scenario za kultni film Darka Bajića „Balkanska pravila” ne treba da se iznenadi jer se lako može prepoznati u sudbinama glavnih junaka čije je likove kreirao.

Kako se i očekivalo, direktora Kulturnog centra u Parizu Radoslava Pavlovića prvi bezbednjak Ministarstva spoljnih poslova Ivica Tončev nije vratio urolovanog u tepih u Beograd, kao što je to učinio Lale. Da ne bude zabune, on nije urolovao ni Tončeva, ni nekoga od zaposlenih u Kulturnom centru, već je to učinio sa slikama slavnog umetnika Vladimira Veličkovića i Biljane Vilimon.

Tako ga je bar optužila koordinatorka za odnose s medijima u toj ustanovi. Navodno, izložba „Srbija 1999. godine – 20 godina posle – dok su padale bombe” uklonjena je po njegovoj naredbi, zbog posete oficira NATO-a i koktela kome su prisustvovali. Valjda nije hteo da izazove njihove unutrašnje nemire dok pijuckaju šampanjac.

Lale je to lakonski demantovao, iako je čak najavljena i istraga vojne obaveštajne službe: „Trud da se neko ko je napisao ’Balkanska pravila’ i ’Moj rođak sa sela’ predstavi kao osoba koja učestvuje u ’poniženju srpskih žrtava’, preambiciozan je i nerealan”, kazao je pisac. Zaista, Tončev nije otišao u Pariz da ga vrati!

Navikao je Lale, koji je i započeo stvaralačku karijeru pričom o sukobima jugoslovenskih, srpskih i hrvatskih tajnih službi, da na svojoj koži oseti ko vlada javno, a ko iz senke. U medijima se 2008. godine spekulisalo kako glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc dolazi u Beograd, kako bi skinuo s programa RTS-a rođaka sa sela. A s rođakom bi odleteo i Lale. Bramerc je, tračarilo se po gradskoj čaršiji, tvrdio da serija ima antihašku platformu. Rođak nije skinut s programa, a Lale se priključio Tomislavu Nikoliću. Nije bio Tomin rođak, već je slovio za bliskog saradnika, a potom i savetnika za kulturu nekadašnjeg šefa države.

Tako se pisac navukao na politiku. Šteta, jer je napisao i izuzetnu dramu „Mala”, pa „Šovinističku farsu”, stigavši u svom opusu čak i do Lepe Brene. Nije napisao tekst za hit „Mile voli disko”, već scenario za film „Hajde da se volimo”.

Pred Tomino iseljavanje s Andrićevog venca, shvatio je da treba da hvata maglu. I to u zgradu Kulturnog centra koja se nalazi na idealnom mestu u Parizu, u središtu pešačke zone u Ulici San Martin, preko puta jednog od najvećih svetskih muzeja savremene umetnosti u Centru „Žorž Pompidu”.

Nije se previše potresao ni kada je, po nalogu Ministarstva kulture, uklonjena skulptura umetnika Milorada Stajčića na kojoj su prikazane figure Mikija Mausa i Paje Patka u pozi koja asocira na seksualni čin. Nestašni Miki i Paja postavljeni su ispod fotografije „Belog anđela” iz manastira Mileševa, koja se nalazi na samom ulazu u Kulturni centar. Pavlovića su cinkarili ljuti Srbi iz Pariza.

Takva su Laletova pravila. Morao je da napravi nekoliko skandala da bi Srbija saznala kakvog velikog pisca zapravo ima!