Slavimo Milana i pomažemo talente
Милан Младеновић (Фото: Александар Милосављевић)
„Slika o Milanu Mladenoviću treba da budu čista kao što je on bio čist kao čovek”, poruka je Zorana Kostića Caneta, prijatelja nekadašnjeg frontmena sastava „Ekatarina Velika”, povodom pokretanja zadužbine koja nosi muzičarevo ime.
Cane, muzičar Milivoje Petrović, poznatiji kao Miško Plavi i advokat Nenad Milovanović, kao članovi Upravnog odbora, objasnili su, na susretu sa medijima u Beogradu, da je „Zadužbina Milana Mladenovića” osnovana sa namerom da se zaostavština muzičara sačuva, i nameni u kulturne svrhe. Zadužbina će dodeljivati regionalnu godišnju „Nagradu Milana Mladenovića” svake godine 21. septembra, za muzičko delo izuzetne umetničke vrednosti, i sastojaće se od povelje i novčanog iznosa (2.000 evra), a rok za prijave otvoren je od sutra, na adresi milanmladenovic.com, dok će o dobitniku odlučivati žiri u sastavu: Zoran Kostić Cane, Vasil Hadžimanov i Aleksandar Žikić.
Još jedna „akcija” fondacije jeste reizdanje albuma „Angel’s Breath” (1994), koji je Milan snimio pred smrt sa Mitrom Subotićem Subom u Brazilu, kao i reizdanje kompilacije „Kao da je bilo nekad”.
– Ideja o „Zadužbini”, čiji je cilj da podrži umetnost, potekla je od naših zajedničkih prijatelja, što je još davno bilo predočeno njegovoj majci Danici Mladenović. I pred smrt ona je u testament unela želju da prihodi od Milanovih autorskih prava idu za Zadužbinu – objašnjava za „Politiku” Miško Plavi, Mladenovićev kolega i prijatelj, koji se funcije u UO prihvatio sa velikom odgovornošću:
– Prihvatio sam je kao i kada su svojevremeno Milan i Magi Stefanović došli kod mene kući i rekli mi: „Moraš da sviraš sa nama na turneji za album „Dum dum”, jer nema ko drugi”. Znate, kad mi je teško ili kada sam u dilemi, pogledam u nebo i obratim se Milanu. Bili smo mnogo bliski i tu sam da ne dozvolim da se radi ono što on ne bi voleo!
Muzički kritičar i član žirija Aleksandar Žikić smatra da bi se Milanu Mladenoviću čitav ovaj poduhvat dopao:
– I kada sam pisao knjigu „Mesto u mećavi” o Milanu, pisao sam je sa idejom da se njemu dopadne, ali ne u smislu laskanja, jer on nije bio takav čovek, već sa ciljem zadovoljavanja moralnih i profesionalnih premisa. Došao je konačno red i da se osnivaju zadužbine u oblasti rokenrola. Ovu nagradu doživljavam kao neku vrstu stimulansa, i znaka da je talenat na vreme prepoznat, što ovde često nije slučaj. Voleo bih da vidim i čujem nešto što pomera granice. Kriterijumi koji bi trebalo da budu zadovoljeni su sloboda stvaralaštva i integritet – ističe Žikić za naš list.
Još jedan član žirija, muzičar Vasil Hadžimanov pominje za „Politiku” da bi od mladih voleo da čuje - autorstvo i hrabrost, što je uvek išlo uz ime Mladenovića:
– Ovakve stvari se „isplate” na više nivoa. Milanova ostavština je ogromna i ne sme da se zaboravi, a drugo svrha je da se pomogne onima koji dolaze. U vreme kada se na ozbiljnu, umetničku i kreativnu muziku najmanje obraća pažnja, ovo je važno, jer može da doprinese da neki pojedinac ili grupa isplivaju iz andergraunda. Dakle, slavimo veliko ime naše muzike i pomažemo nekome kome je potrebna pomoć – zaključuje Hadžimanov.
Za čuvenog rok fotografa Branislava Brajana Rašića osnivanje fondacije i pokretanje nagrade su plemenit čin:
– Milan mi je bio dobar drug. Došao sam da ga vidim u ona nesretna vremena, pre nego što je otišao, i sećam se da je pored sebe držao fotografiju koju sam napravio u Londonu, rekavši mi da je to „naša najdraža fotografija”. Bio je perjanica ovdašnjeg rokenrola, ali i kao čovek bio je nešto više od običnog i prosečnog. I uvek je postojala neka ljubav i poštovanje između njega i publike, što nije čest slučaj – smatra Rašić.
Slobodan Konjović, novinar i muzički kritičar podseća da je Milan i danas u srcima ljudi:
– Izuzetno me je obradovalo što će biti reizdat album „Angel`s Breath”. Kada je došao iz Brazila doneo je taj materijal u Studio B i preslušali smo ga od prve do poslednje note u potpunoj tišini i tada sam mu najiskrenije rekao: „Mislim da je ovo nešto najbolje što si do sad uradio”. To je bio moj poslednji susret sa Milanom…
Vođa „Partibrejkersa” Zoran Kostić Cane ističe za naš list da, kada pogleda sliku Milana Mladenovića, čini mu se kao da mi poručuje: „Pazi, šta govoriš”:
– Kako bi bilo lepo da je on i dalje tu…Kao da ne znamo da zadržimo one koji su dobri. Ova uloga u upravnom odoboru i žiriju stvaraju mi odgovornost, moram da pazim zbog njega. Jer, sa Mićom sam proveo toliko vremena - od „Šarla akrobate” do poslednjih dana, od svoje 17. godine do trideset i neke. Mića je bio veoma ozbiljan čovek, uvek je pazio na sve i nije hteo da prepusti sve što je uradio tek tako…I najvažnije mi je da popravimo tu kretensku sliku koja je o Milanu i grupi napravljena u javnosti!