Arhitekte se bude

25. 04. 2019. 10:58

(Фото Р. Крстинић)

Odgovor arhitekte Snežane Radosavljević u rubrici „Među nama”, u vezi sa pitanjem šta je to Kalemegdan („Kalemegdan je mnogo više od parka”, 20. april), nekom ko, po Hegelu, ne „ispunjava uslov za ocenjivanje”, jer to ne poznaje, jeste reminiscencija na ono kada je predsednik Akademije arhitekture tražio da se projekat „Beograd na vodi” obustavi, a tadašnji predsednik grada pozvao čelne arhitekte Akademije i postavio im pitanje šta oni to ne razumeju, da im on objasni. U dopisu nije spomenuto da se tako opsceno, skaredno poništavanje vladavine institucija do sada, verovatno i u istoriji, nikada nije dogodilo, pa je taj neshvatljiv postupak uticao da arhitekta Mihajlo Mitrović dobije tako visok pritisak, posle koga je podneo ostavku na mesto predsednika Akademije arhitekture.

Sjajna je rečenica arhitekte Snežane Ristić, u istom listu i istog dana, koja u analizi ovogodišnjeg salona arhitekture, gde su izložena najuspelija dela, kaže: „Beograd koji se sada gradi nije na salonu, i verovatno nikada neće biti”.

U članku „Urbana (ne) kultura Beograda”, Borislav Stojkov, vrsni poznavalac urbane strukture grada, piše o neverovatnom pristupu gradske vlasti da se „prvo rešava krov kuće, pa onda temelji”, aludirajući na rekonstrukciju Trga republike, koji se uveliko ruši, a da se još ne zna kuda će proći trolejbus i kako je rešena saobraćajna mreža.

Kada je 2014. godine predstavljen Prostorni plan „Beograda na vodi”, primedbe je trebalo uputiti Republičkoj agenciji za prostorno planiranje, Kralja Milutina 10a. I kada sam stavio primedbe da su objekti pored Save prevelike visine, da je kej-šetalište preuzak i da je Karađorđeva ulica tesna za prijem tolikog broja vozila, što je u emisiji na televiziji direktor Urbanističkog zavoda potvrdio, te će zbog toga, rekao je on, morati da se izgradi tunel Savska padina – Dunavska padina, Republička agencija za prostorno planiranje je ukinuta, i nikada nije odgovoreno na brojne postavljene primedbe, niti je bilo, zakonski obavezne, javne rasprave.

Nije potrebno dalje diskutovati o žičari na Kalemegdanu, do pitanja: Da li su sve po zakonu određene institucije dale saglasnost, i da li postoji građevinska dozvola, kako bi se smelo započeti sa sečom ijednog drveta? Interesantno je da li je Seizmički zavod dao saglasnost, i pored VIII stepena seizmičke zone, i da li je Hidrometeorološki zavod dao saglasnost, i pored mogućih udara vetra u toj zoni od 36 metara u sekundi.

Zdravko Zdravković,
arhitekta