Kazne za silovanje na donjoj granici
(Фото Пиксабеј)
Sudovi u Srbiji odmeravaju blage kazne za silovanje. Od ukupno 81 presude, izrečeno je samo 20 kazni iznad pet godina zatvora, koliko iznosi zakonski minimum za ovo krivično delo. Od toga je samo pet silovatelja osuđeno na kaznu veću od deset godina, koja je bliža zakonskom maksimumu od 12 godina zatvora.
Ovakva statistika može da se objasni podatkom da je u 20 slučajeva obljuba ostala samo u pokušaju, ali i činjenicom da je propisani minimum kazne za silovanje tek 2016. godine podignut sa tri na pet godina zatvora.
Podaci su objavljeni u istraživanju „Kaznena politika u Srbiji – zakon i praksa”, koje je obuhvatilo i starije slučajeve, iz vremena kada je važio raspon kazne od tri do 12 godina i kada još nije uvedena zabrana ublažavanja kazne za silovanje. Zato se ne može reći da su sudovi išli ispod zakonskog minimuma, osim u slučajevima pokušaja silovanja, za koje se učinilac može blaže kazniti.
U ispitivanom uzorku bilo je 30 presuda za silovanje sa kaznama od tri do pet godina zatvora i 21 presuda od jedne do tri godine, pa čak i četiri kazne od šest meseci do godinu dana. Zvanično je samo u pet slučajeva kazna ublažena, a u tri predmeta optuženi su oslobođeni. U 12 slučajeva određena je i mera bezbednosti obaveznog lečenja.
Do 2009. godine Krivični zakonik Srbije (KZ) propisivao je za silovanje raspon kazne od dve do deset godina, a još niži minimum od samo godinu dana zatvora važio je u vreme SFRJ.
Tokom poslednje dve decenije, KZ je više puta povećavao sankcije za osnovni oblik silovanja. Minimum je 2005. povećan na dve godine, 2009. na tri, a 2016. na pet godina zatvora, dok je maksimum ostao na 12 godina.
Blizu maksimuma odmereno je samo pet kazni. Autori studije napominju da su uzorkom obuhvaćeni predmeti nejednake starosti, tako da nisu u svim slučajevima primenjivani isti propisi. I pored toga, ostaje utisak da nije dovoljno istražena sudska praksa kada je reč o silovanju – prinuda na obljubu upotrebom sile ili pretnje. Naveden je samo jedan dodatni podatak – da je u pet slučajeva silovanje izvršilo više počinilaca, a to je jedan od težih oblika ovog krivičnog dela.
Nije precizirano da li je u ispitivanom uzorku bilo i drugih slučajeva težeg oblika silovanja – ako je došlo do teške povrede ili smrti žrtve, ako je silovanje izvršeno prema maloletniku ili detetu ili „na naročito svirep ili naročito ponižavajući način”, kao i ako je došlo do trudnoće.
Za teže oblike silovanja propisane su kazne od pet do 15 godina, a za slučaj smrti žrtve – zatvor od najmanje deset godina.
Zanimljivo je da postoji i lakši oblik silovanja – ako je ovo krivično delo „učinjeno pretnjom da će se za to ili njemu blisko lice otkriti nešto što bi škodilo njegovoj časti ili ugledu ili pretnjom drugim teškim zlom”. U tom slučaju, koji se može nazvati i silovanjem pomoću ucene, KZ predviđa kaznu zatvora od dve do deset godina.
Da bi čitalac razumeo zašto je to lakši oblik, treba da navedemo i kako KZ definiše osnovni oblik silovanja: „Ko prinudi drugog na obljubu ili sa njom izjednačen čin, upotrebom sile ili pretnjom da će neposredno napasti na život ili telo tog ili njemu bliskog lica, kazniće se zatvorom od pet do dvanaest godina” (član 178, stav jedan).
Tek u komentarima zakona i stručnim radovima može se pročitati koje su to „druge polne radnje” koje predstavljaju „čin izjednačen sa obljubom”.
Nekada je zakon predviđao da žrtva može biti samo ženska osoba, sa kojom učinilac nije u braku, ali od 2005. godine u Srbiji je moguće i silovanje u braku, dok žrtva može biti i muškarac. Međutim, u praksi nije zabeležen slučaj da je učinilac bila žena.
Pre poslednjih izmena KZ-a iz 2016. godine, bilo je predloženo da se inkriminiše još jedan lakši oblik silovanja – ako nije bilo sile, pretnje ili ucene, ali je obljuba izvršena bez pristanka žrtve. Iako su takvu odredbu nalagale smernice Istanbulske konvencije, naši stručnjaci su ocenili da bi ovaj oblik silovanja izazvao u praksi velike probleme prilikom dokazivanja da li se žrtva na bilo koji način izjašnjavala o tome da li daje ili ne daje pristanak za seksualni čin. Ostalo je lakše rešenje – da se dokazuje upotreba sile, pretnje, ucene ili nekog drugog oblika prinude.