Crvenkapa
Pregovori u vezi sa formiranjem vlade, po principu: ide Ivica oko tebe, pazi da te ne ogrebe...postaju sve zanimljiviji. Naime, kako su iz oba pregovaračka tabora ubedili lidera SPS-a da je visok 190 santima, plavook, dugokos i fantastično građen, sada su naložili svim bremenitim članicama svojih stranaka da, ukoliko rode sinove, obavezno im daju ime– Ivica! Ma i ako bude kćerke, isto! Ivica je tako lepo i deficitarno ime...
Oni, zaslužni za dovođenje „Fijata” u Srbiju obećali su čak i da će se prvi model novog automobila zvati kako drugačije nego: „jugo Ivica – turbodizel Palma, sa setom dodatne opreme za penzionere Krkobabić dr Jovan”! Sve građevinske firme bi, odreda, ponele ime „Milutin Mrkonjić Mrka”, dok bi replike Velimira – Bate Živojinovića, iz filma „U raljama života”, ušle u obaveznu lektiru za vrtiće, osnovne i srednje škole, fakultete i postdiplomske studije...
Narodnjaci su, naravno, replicirali ponudom da se od Vidovdana Kosovo i Metohija preimenuje u „južna srpska pokrajina Ivica Dačić”! Da na nekim budućim mitinzima skandiramo: „Ivica je srce Srbije...”; „Sa Ivice zora sviće”; „Najskuplja srpska reč – Ivica”, „Ne damo da nam tuđa noga gazi Ivicu”... i tome slično!
Razume se, u tom slučaju ustavna preambula bi glasila: „Da se svaka buduća vlast obavezuje da svim legitimnim sredstvima čuva i brani Ivicu Dačića...”!
A Ivica kao Ivica, skroman i zbunjen stoji po strani ne shvatajući šta ga je to snašlo?! Svi bi sada da budu Marica (do juče su mu spremali „maricu”), svi bi da ga dodirnu, sva bi šumska „menažerija” odjedared da se igra s njim – čak i Vuk?!
Do juče je siromah Ivica bio „vašljivo” dete, kojem su, ne tako davno, jednog 5. oktobra „mangupi” u parkiću oteli loptu, a evo, već sada, postoji realna mogućnost da umesto Marije Šerifović „molitvom” otvori „Evrosong” – samo ako zatraži.
More, sećate li se predizbornog slogana socijalista: „Počnimo ljubav ispočetka”? Nekom je kanda bilo smešno?!
E, pa, više nije! Evo se nestrpljive đuvegije nanizale u redu, svi bi da ašikuju, ali...
U svakom slučaju, biće nama opet po onoj: „Mnogo babica – kilavo dete”, s tim što je ovog puta mnogo (demokratskih) očeva, a samo jedna (socijalistička) majka... A dete iz takvih brakova je, bojim se, predodređeno na „Sigurnu kuću”...
Naravoučenije: E, Lafontenu, naivčino, ko ti dade olovku i papir?! Može mrav da rmbači kol’ko hoće, al’ kad dođe „zima” cvrčak se pita...
A i vi, braćo Grim, s vašom Crvenkapicom? Ko se, bre, zagubio u šumi?! Eno je, samouvereno grabi ka „bakinoj kućici”, u Nemanjinoj 9- 11...