Zašto da Gardoš ne postane biser Beograda
(Фото Т. Јањић)
Ima jedan deo Beograda koji se zove Zemun. A u Zemunu jedno brdo – Gardoš. Na Gardošu Milenijumska kula ili kako je Zemunci nazivaju kula „Sibinjanin Janka”. Doskora zapuštena i napuštena zahvaljujući umetničkom bračnom paru Čubrilo, postala je mesto mnogih kulturnih događaja: izložbi, performansa, muzičkih večeri, rečju, od opustošenog objekta postaje sve interesantnije mesto za mnoge turiste iz zemlje i inostranstva.
Zemun nažalost već odavno nije tako lep kao što je bio. Mnoge ulice su u lošem stanju, brojne kuće zapuštene, ulična rasveta je kao pre sto godina premrežila ulice nalik paukovoj mreži, zelene površine su u društvenom vlasništvu, zapuštene. Istina, ovih dana uređuje se stara tvrđava i odbrambeni zidovi pored samog groblja, što je za pohvalu.
Gardoš bi mogao da bude naša Sent Andreja, jedan od najlepših bisera Beograda i Zemuna. Beograd nema tako očuvanu celinu kao što je Gardoš, niti lepšeg mesta, uključujući gradnju visokih zgrada i njegovu Skadarliju.
Kuće na Gardošu građene su po meri čoveka, one su bile domovi zemunskih lađara, alasa, sitnih zanatlija, piljara. Beograd bi morao da učestvuje u njihovom uređenju, da im predloži rešenje za svaku spoljašnju investiciju, možda pomogne kreditima, a zašto ne i nepovratnim sredstvima jer bi taj deo postao još privlačniji za turiste koji u sve većem broju dolaze da ga obiđu.
Uostalom, u Zemunu treba nastaviti i uređenje obale Dunava od restorana „Šaran”, pa sve do „Pupinovog mosta”, gde će se graditi i naučni park.
I na kraju, kada bi se obnovila urušena od bombardovanja, jedna od najlepših zgrada Zemuna, Komanda ratnog vazduhoplovstva, koja je delo velikog arhitekte Dragiše Brašovana, to bi bio lep poklon uređenju našeg grada. Uveren sam da Zemunci ne bi protestovali ako bi se „pogledi” Beograda usmerili i prema ovom delu grada.
Branko Radivojević,
Zemun