Ivana u borbi protiv leukemije
Ивана Дробњак
U poznatom Istraživačkom centru za istraživanja funkcije mozga Oksford univerziteta radi Ivana Drobnjak. Veoma je značajan njen doprinos istraživanju bolesti leukemije. Matematički model koji je napravila predviđa faktore koji najsnažnije utiču na brzinsko razmnožavanje obolelih ćelija što često u akutnoj fazi dovode do smrti pacijenta.
– Kada se ti faktori identifikuju, moguće je praviti lekove – jednostavno objašnjava za „Politiku” Ivana Drobnjak koja je u junu, 1999. godine diplomirala na Matematičkom fakultetu i potom godinu dana radila kao asistent na farmaciji.
Ivana na Oksfordu radi kao istraživač i predavač, čak je i mentor nekolicini studenata. Uglavnom predaje predmete iz oblasti primenjene matematike i kao primenjeni matematičar spaja matematiku i medicinu, izučavajući funkcije mozga, oblast imunologije i leukemiju.
Ivana je htela da se bavi primenjenom matematikom, da bude na prestižnom univerzitetu a da ostane u Evropi. Zato je tipovala na Oksford. I uspela je tamo da se upiše na postdiplomske studije. Tada je počela da se bavi matematičkim modelovanjem ćelija krvi kod obolelih od leukemije. Bila je to i tema njenih magistarskih studija.
– Nakon završenih magistarskih studija zaposlila sam se u Centru za istraživanje funkcije mozga Oksford univerziteta. Rad tog centra je fokusiran na istraživanje raznih bolesti mozga (Parkinson, Alchajmer, tumori...) i upotrebu lekova kako bi se ove bolesti lečile. Pored istraživanja bolesti mozga, mi se bavimo i istraživanjem bola – priča naša sabesednica koja je na Oksfordu doktorirala u junu prošle godine.
Oduvek je želela da pomaže ljudima. To je i jedan od razloga zbog kojih je htela i uspela da u svom radu poveže matematiku, medicinu i biologiju i tako doprinese razvoju nauke i da pomogne u pronalaženju lekova protiv veoma teških bolesti.
– U istraživačkom centru se naporno radi, ali je veoma zanimljivo i dinamično. Ovde morate stalno da se dokazujete, da konstantno objavljujete stručne radove u svetski priznatim časopisima, da putujete i da budete pozivani na najznačajnije svetske konferencije i seminare, da predajete i imate svoje studente, a, eventualno, i svoju istraživačku grupu. Takođe, treba da budete u toku najnovijih dostignuća u oblasti kojom se bavite. I da umete da koristite najsavremeniju tehnologiju koju Centar u Oksfordu nudi. Sarađuje se i sa mnogim drugim svetskim centrima, kao što su Harvard, Berkli, MIT… – priča Ivana.
Ona napominje da je radni dan na Oksfordu „tipično evropski – radi se od devet do pet, a i više od toga, pogotovo kada postoje rokovi, jer tada i vikendi postaju radni dani”. To Ivani nije smetalo da se aktivno bavi sportom. Igrala je odbojku i bila kapiten oksfordskog univerzitetskog tima. Bavila se i veslanjem koje je, kaže, jednostavno „nemoguće izbeći kada ste u Oksfordu”. Zbog istraživačkog rada dosta je putovala. Sa radošću se seća nekih anegdota. Na konferenciji u Japanu je iz pristojnosti prema domaćinima na jednom ručku probala 27 različitih vrsta svežeg ribljeg mesa. „Godinu dana nakon toga ribu nisam mogla ni da pogledam.”
Za „osvajanje” Oksforda Ivani je mnogo pomoglo znanje koje je stekla u Matematičkoj gimnaziji i na Matematičkom fakultetu u Beogradu.
– Na PMF-u stekla sam znanje teorijske matematike. Bila je to dobra osnova za dalje izučavanje matematike. Međutim, praktičnu primenu tog znanja savladala sam tek na Oksfordu – priča ova devojka koja živi u Londonu sa zaručnikom, Velšaninom. On je, kaže Ivana, „oduševljen Srbijom, našim ljudima, Beogradom, mojim rodnim gradom Prijepoljem i tatinom domaćom rakijom”.