Danilo Kiš – počasni građanin Subotice
Драган Стојановић
Subotica – Zvanje počasnog građanina u 2019. godini dodeljuje se književniku Danilu Kišu, dok će priznanja „Pro urbe” biti dodeljena Danijeli Andrašić, diplomiranom defektologu, Robertu Đivanoviću, profesoru francuskog jezika i književnosti, i Jožefu Njeršu, doktoru tehničkih nauka, odlučili su jednoglasno i bez rasprave odbornici Skupštine grada.
Zvanje počasnog građanina i priznanja „Pro urbe” dobitnicima će biti uručena 1. septembra na dan grada, mada još nije poznato kome će biti uručeno zvanje namenjeno Danilo Kišu, koji je umro 1989. godine u Parizu.
Ova gradska priznanja uvedena su 1996. godine, i od tada ovo je prvi put da se zvanje počasnog građanina dodeljuje posthumno. Zvanje počasnog građanina dodeljuje se za „istaknuto i trajno životno delo u oblasti nauke, privrede, umetnosti, obrazovanja i vaspitanja, kao i za rezultate postignute u javnom životu i razvoju kulturnog stvaralaštva, i to fizičkim licima koja su svojim delima i činjenjima doprinela podizanju ugleda grada u zemlji i inostranstvu”, a građani Subotice su još u aprilu pozvani da daju predloge. U formulisanju ovih predloga i prethodnih godina uvek je suptilno bila prisutna i ruka vlasti koja bi se pobrinula da dobitnici budu „ujednačeni” po nacionalnoj pripadnosti i po oblastima delovanja.
Danila Kiša za dobijanje zvanja počasnog građanina predložio je upravo gradonačelnik Bogdan Laban, i to je ujedno bio i jedini predlog za visoko gradsko zvanje. U obrazloženju Laban je naveo: „Danilo Kiš je rođen u Subotici 22. februara 1935. godine. Romansijer, pripovedač, esejista, dramski pisac, prevodilac s francuskog, ruskog i mađarskog jezika. Jedan od najvažnijih pisaca u istoriji srpske književnosti. Danilo Kiš je književnik čija su dela zlatnim slovima upisana u istoriju srpske i evropske književnosti. Kiš je počeo kao pesnik, a potom se okrenuo pre svega pisanju proze kojom je u drugoj polovini dvadesetog veka izveo poetički preokret u srpskoj književnosti.” Uz detalje iz njegove profesionalne biografije na kraju predloga se zaključuje. „Ceo svoj životni i radni vek Suboticu je nosio u srcu i sećanje na nju utkao je u svoja neprolazna dela.”
Na pitanje „Politike” o tome da li se posthumnom dodelom priznanja pravi presedan, gradonačelnik Bogdan Laban odgovara: „Izuzetno sam ponosan na to da sam posle toliko godina ispravio nepravdu i da je čovek koji je ovde rođen, istorijska ličnost u Srbiji, predložen za počasnog građanina Subotice. Mislim da je to svim Subotičanima na čast.”
Jene Maglai, vođa opozicionog Pokreta za Suboticu, kaže da ova posthumna dodela jeste i neka vrsta utehe za Danila Kiša. „Dok je Danilo Kiš bio živ uglavnom su ga se svi odricali i bežali od njega, sada ga svi prisvajaju gde god stignu. Mislim da je ovo rešenje i za grad Suboticu bio najrelaksiranije kad je reč o izboru počasnog građanina. Međutim, za mene je poražavajuće da nema predlagača za osobe koje su zadužile ovaj grad, a za života bi ih trebalo nagradili i zahvaliti im na radu i trudu.”
Danilo Kiš je prve dve godine svog života proveo u Subotici, gde njegovo ime nosi jedna privatna knjižara, pre nekoliko godina postavljena mu je bista u parku kod Gradske kuće, ali nikada nije ostvaren zahtev subotičkih književnika da pisac dobije i svoju ulicu. U međuvremenu, ugasila se i manifestacija „KIŠobran”, koja je okupljala poštovaoce njegovog dela, a pre dve godine gradska uprava imala je nameru da preimenuje omladinsku fondaciju koja nosi ime Danila Kiša, ali se od te ideje odustalo.