Vekovi u lišću zemunske vinove loze

Branka Vasiljević

27. 06. 2019. 21:21

Зграда испред које лоза расте подигнута је још 1827. године, а постоје фотографије рекламе сока од грожђа из радње за продају и прераду грожђа која се налазила у дну здања из 1878. (Фото: Б. Васиљевић)

U jednom kutku Gospodske ulice u Zemunu više od sto godina raste neobična loza. Preživela je oba svetska rata i uprkos svemu što se događalo godinama ona i dalje rađa. I to obilato.

Zbog specifičnosti i starosti ova loza vrste „seibel 1000” proglašena je pre pet godina spomenikom prirode. O njoj sada, osim stanara, brinu JKP „Zelenilo Beograd” i Poljoprivredni fakultet.

Kod čokota ove neobične „zemunke” danas oko 18.30 časova biće održana vinska zdravica kao znak dobrodošlice i uvod u „Zemunski festival vina i hrane” koji će trajati do nedelje uveče.

Zemunski čokot za mnoge je posebno mesto. Kod loze su se, priča Haira Jakovljević, istoričar umetnosti i stanarka zgrade ispred koje raste loza, zaljubljeni zaklinjali na ljubav, a stanari obeležavali sve značajne datume. Osim ovih neobičnih, pomalo tajanstvenih „osobina”, plodovi čokota u Zemunu imaju i lekovita svojstva. Ispitivanja su pokazala da plod loze ima mnogo više dobrih supstanci od njenih rođaka poput merloa, kabernea, prokupca, pa je blagotvorna za rad srca.

– Zgrada ispred koje loza raste podignuta je još 1827. godine. Postoje fotografije reklame soka od grožđa iz radnje za prodaju i preradu grožđa koja se nalazila u dnu zdanja iz 1878. Starost loze potvrđuje i fotografija mlade devojke iz porodice Živanović koja je 1908. godine umrla od tuberkuloze. Fotografija se nalazila na spomeniku na Zemunskom groblju, a na njoj se videla i loza kako se pruža duž cele terase – priča Jakovljevićeva.

(Foto: B. Vasiljević)

Zgrada kraj koje drvo raste u Gospodskoj 4 takođe je nepokretno kulturno dobro i prvenstveno je bila u vlasništvu porodice Puljo, vlasnika prve Zemunske štamparije. Kasnije se u kući nalazila trgovina na veliko i malo, poznate zemunske trgovačke porodice Živanović.

U poslednjih pet godina loza je lepo ojačala, razgranala se i u visinu i u širinu. U njenom prvom komšiluku naselile su laste, a kraj nje u savršenim susedskim odnosima „žive” bosiljak, muškatla, nana, paprika, paradajz...

Kako bi „zemunka” bolje rasla, postavljen joj je i oslonac, tako da joj se vitice pružaju i do drugog sprata, dok korenje doseže do sredine dvorišta

– To smo slučajno otkrili kada se zapušio kanalizacioni odvod. Radnici komunalnog preduzeća uklonili su gornji sloj zemlje i otkrili ogroman bunar porodice Živanović koji je zatrpan 17. aprila 1944. godine u savezničkom bombardovanju. Loza pruža korenje do njega i odatle crpi ono što joj je potrebno. Prilikom bombardovanja potpuno je uništen prednji deo zgrade, sva fasada u secesionističkom stilu je otpala, a komadi cigala zasuli su celo dvorište. Tom prilikom dve osobe su poginule, dok su devojčica koja je stajala kod loze, kao i loza, preživele. Od tada je počela priča da ona ima posebna svojstva. I danas svoje važne trenutke stanari obeležavaju slikajući se pored nje. Ja sam se pre četrdesetak godina pred svoje venčanje slikala ispred loze. Inače, izgleda da je ta priča o dugovečnosti tačna jer uglavnom svi stanari imaju dug životni vek – priča Jakovljevićeva.

Loza iz Zemuna ima dobar genetski potencijal, ali i veliku kulturološku vrednost.

Kako bi je očuvali i ispitali njena svojstva, Poljoprivredni fakultet je uradio obimna istraživanja bobice grožđa. Loza u Zemunu, prema rečima dr Nebojše Markovića, profesora vinogradarstva na Poljoprivrednom fakultetu, francuski je hibrid. Osnova ove vrste vitis kojoj pripada zemunski čokot je američka, a ukrštana je u Francuskoj posle 1860. godine. Tada je epidemija bolesti filoksera uništila zasade vinove loze po Evropi. Na naše prostore ova sorta „seibel 1000” došla je oko 1903. godine.

Analize pokazuju da je vino od ove vrste grožđa zdravo za srce
(Foto: Dokumentacija JKP „Zelenilo Beograd”)

Na oglednom dobru „Radmilovac” uzgojeno je oko tridesetak čokota pa se od tog grožđa i grožđa iz Zemuna pravi vino i to za eksperimentalna istraživanja.

– Radili smo analize da utvrdimo kakva su joj antivirusna, antibakterijska i svojstva u sprečavanju boleti srca. Posebno smo ispitivali u Institutu za proučavanje lekovitog bilja „dr Josif Pančić” antikanceregene materije koje su sadržane u opni bobice zemunskog čokota. Rezultati su pokazali da je u grožđu prisustvo tih materija znatno veće nego kod drugih plemenitih sorti. To znači je vino od ove vrste grožđa zdravo za srce  – objašnjava Marković.

Kalemovi „zemunke” posađeni su u nekoliko vinograda u Srbiji, a među njima je i zadužbina kralja Petra na Oplencu.

Vinova loza u Zemunu predstavlja pravi raritet ne samo na lokalnom nivou, već i šire.