Iran­ski tvrd orah

Biljana Mitrinović Rašević

21. 07. 2019. 19:12

Заплењени танкер „Стена Имперо” задржан је у иранској луци Бандар Абас (Фото ЕПА / Tasrim News Agency)

Da li je svet na ve­li­koj pre­kret­ni­ci na­kon što je Iran za­ple­nio dva bri­tan­ska tan­ke­ra? Do­go­dio se re­dak slu­čaj da je ne­ka dr­ža­va za­pad­no­e­vrop­skim si­la­ma uz­vra­ti­la istom me­rom, čak i u do­me­nu ob­ja­šnje­nja ko­je su da­li, ba­rem za je­dan od njih: do­go­dio se su­dar iz­me­đu bri­tan­skog bro­da „Ste­na Im­pe­ro” i nji­ho­vog ri­bar­skog bro­da u Or­mu­skom za­li­vu, tan­ker ni­je od­go­vo­rio na po­ziv za po­moć, a on­da su bro­do­vi Iran­ske re­vo­lu­ci­o­nar­ne gar­de usme­ri­li bri­tan­ski brod u svo­ju lu­ku. Po­sa­da će bi­ti pu­šte­na tek na­kon za­vr­šet­ka is­tra­ge. Do­ga­đa­ji u ni­zu ne obe­ća­va­ju mi­ran ras­plet: pr­vo su SAD is­tu­pi­le iz nu­kle­ar­nog spo­ra­zu­ma s Ira­nom, EU je bi­la za odr­ža­va­nje sporazuma, uz pr­vo­bit­no du­go iran­sko is­pu­nja­va­nje pre­u­ze­tih oba­ve­za. Usle­di­lo je oba­ra­nje dro­no­va, a bri­tan­ska za­ple­na iran­skog tan­ke­ra na Gi­bral­ta­ru pred­sta­vlja­la je ja­san ko­rak ka da­ljem za­o­štra­va­nju od­no­sa za­pad­nog sve­ta s Ira­nom. Ti­me je i EU do­ve­de­na pred ko­na­čan iz­bor – na či­ju stra­nu će se svr­sta­ti.

AME­RIČ­KI ČU­VAR: Ka­da su Iran­ci uz­vra­ti­li, za ve­ći­nu po­sma­tra­ča pot­pu­no neo­če­ki­va­nom za­ple­nom bri­tan­skih tan­ke­ra, SAD su na­ja­vi­le voj­nu ope­ra­ci­ju pod na­zi­vom „Ču­var”, či­ji je će de­kla­ri­sa­ni cilj bi­ti osi­gu­ra­nje bez­bed­ne plo­vid­be mor­skim pu­te­vi­ma Bli­skog is­to­ka. Pret­hod­ni do­ga­đa­ji su već SAD stvo­ri­li po­vo­ljan osnov za da­lje po­ve­ća­nje voj­nog pri­su­stva u re­gi­o­nu. To im sa­da da­je do­bar osnov i ve­li­ku slo­bo­du iz­bo­ra u kom prav­cu će usme­ra­va­ti raz­voj da­ljih do­ga­đa­ja. Po­ve­ća­njem voj­nog pri­su­stva u re­gi­o­nu i na sa­moj gra­ni­ci s Ira­nom stvo­ri­će mo­guć­nost da pot­pu­no kon­tro­li­šu plo­vid­bu i tran­sport ener­ge­na­ta iz tog re­gi­o­na u sve de­lo­ve sve­ta, ali i po­volj­ne pred­u­slo­ve za di­rekt­nu voj­nu ak­ci­ju pro­tiv Ira­na. U sva­koj od op­ci­ja SAD stva­ra­ju uslo­ve da zna­čaj­no uti­ču na pro­iz­vod­nju i tran­sport naf­te i ga­sa, a to on­da pre­la­zi ni­vo me­đu­sob­nog od­no­sa s Ira­nom i po­či­nje du­bo­ko da za­di­re u in­te­re­se dru­gih ze­ma­lja ko­je se snab­de­va­ju ener­gen­ti­ma iz ovog re­gi­o­na. Tu, pre sve­ga, tre­ba ima­ti u vi­du Ki­nu. Ko će i ka­ko sve re­a­go­va­ti, a mno­gi su iza­zva­ni ovim po­te­zom, te­ško je pred­vi­de­ti, ali je već sa­da ja­sno da će bez­bed­no­sna si­tu­a­ci­ja u re­gi­o­nu do­bi­ti no­ve ak­te­re či­ji su in­te­re­si di­rekt­no ugro­že­ni. Vla­di­mir Pu­tin je oce­nio kon­fron­ta­ci­ju SAD s Ira­nom za­bri­nja­va­ju­ćom, pod­se­tio da se ona od­vi­ja u bli­zi­ni ru­skih gra­ni­ca i da se ti­če ze­ma­lja s ko­ji­ma Ru­si­ja ima bli­ske od­no­se, da mo­že uzro­ko­va­ti no­ve ta­la­se iz­be­gli­ca i na­ne­ti zna­čaj­nu šte­tu glo­bal­noj eko­no­mi­ji i svet­skoj ener­ge­ti­ci.

EVROP­SKI ŠEF: Na­teg­nu­tim i neo­če­ki­va­nim iz­bo­rom Ur­su­le fon der Le­jen za pred­sed­ni­ka Evrop­ske ko­mi­si­je već kom­pli­ko­va­na jed­na­či­na EU do­bi­la je još jed­nu ne­iz­ve­snost. Po­li­ti­čar­ka ko­ja u svom do­sa­da­šnjem ra­du ni­je po­ka­za­la zna­čaj­ne re­zul­ta­te i kva­li­tet oba­vlja­ju­ći po­slo­ve na na­ci­o­nal­nom ni­vou sa­da bi tre­ba­lo da na mno­go zah­tev­ni­jem za­dat­ku bu­de uspe­šna i for­mi­ra vla­du EU ko­ju če­ka­ju uglav­nom pro­ble­mi. A oni su vi­še­stru­ki: od raz­li­či­tih vi­zi­ja ka­kva EU tre­ba da bu­de u po­li­tič­kom i or­ga­ni­za­ci­o­nom smi­slu, pre­ko uspo­re­nog eko­nom­skog ra­sta, do sta­va pre­ma va­žnim spolj­no­po­li­tič­kim pi­ta­nji­ma. Mo­že li se oče­ki­va­ti da no­vo ru­ko­vod­stvo, u či­je spo­sob­no­sti već sa­da po­sto­je sum­nje i ko­je je iza­bra­no uz ig­no­ri­sa­nje vo­lje evrop­skih bi­ra­ča, re­ši na­go­mi­la­ne pro­ble­me iz pe­ri­o­da pret­hod­ne vla­sti i od­re­di se pre­ma spolj­no­po­li­tič­kim iza­zo­vi­ma? Pr­vi test je Iran, gde će se po­ka­za­ti ko­je opre­de­lje­nje će za­u­ze­ti i ko­li­ko uspe­šno će ih pro­ve­sti.

Ne­po­zna­ni­ca je i da li će se ne­za­do­volj­stvo čla­ni­ca EU sti­ša­ti ili pro­du­bi­ti no­vim ne­spo­ra­zu­mi­ma. U Ita­li­ji je čak na­gla­še­na mo­guć­nost ras­pa­da vla­da­ju­će ko­a­li­ci­je; ne­ke ze­mlje is­toč­ne Evro­pe su is­ka­za­le ja­sno ne­za­do­volj­stvo zbog to­ga što prak­tič­no ne uče­stvu­ju u upra­vlja­nju EU, a tek se o „breg­zi­tu” ni­šta ne zna.

RU­SKA DRU­ŽBA: U tom kon­tek­stu skup od 300 ne­mač­kih i ru­skih vi­so­ko­po­zi­ci­o­ni­ra­nih pred­stav­ni­ka pri­vre­de, na­u­ke i kul­tu­re, ko­je su pred­vo­di­li še­fo­vi spolj­nih po­slo­va Haj­ko Mas i Ser­gej La­vrov, na dvo­dnev­nom Pe­ter­bur­škom di­ja­lo­gu kod Bo­na – pred­sta­vlja po­ka­za­telj da Ne­mač­ka, ma ko­li­ko pred­sta­vlja­la oslo­nac i glav­nog igra­ča EU, pa­ra­lel­no i upor­no gra­di i sop­stve­ni put, raz­li­čit od zva­nič­ne evrop­ske po­li­ti­ke. Ti­me se da­je ja­san znak da pri­mer „Se­ver­nog to­ka 2” ne­će bi­ti je­di­ni, već da će ta­kvih ra­zi­la­že­nja u bu­duć­no­sti bi­ti sve vi­še. Bi­će in­te­re­sant­no.